autor: šejh Salih Fawzan
Veličamo Allaha, subhanehu we te 'ala, i zahvaljujemo Mu što nam je dozvolio da doživimo ovaj veličanstveni mjesec. Molimo Ga da nam dozvoli da ga dovršimo sigurno i bezbjedno, uz dobra djela, te da ga iskoristimo koliko god je moguće. Ovo je mjesec dobra i blagoslova, mjesec poslušnosti. Tokom ovoga mjeseca se džamije pune zbog obavljanja teravije. U ovome mjesecu se uslišavaju dove i brišu grijesi. Vrline ovoga mjeseca se ne mogu nabrojati.
Gubitnik je onaj ko doživi ovaj mjesec a ne okoristi se njime. Pomilovan je onaj ko vodi računa o sebi i iskorištava ova časna vremena tako što je poslušan Allahu; tako što mu čini ibadet i uči Kur’an. Postoje ljudi koji ramazanske noći provode u tračevima, vikendicama i mjestima za zabavu – a tokom dana spavaju. Ne obavljaju čak ni obavezne namaze u njihovim vremenima niti u džematu, a njihovo obrazloženje je da poste. Namaz je međutim važniji od posta; namaz je drugi stub islama – dok je post četvrti stub islama. Ni post niti bilo koje drugo djelo neće biti prihvaćeno bez obavljanja namaza. Prvo za što će rob odgovarati na Sudnjem Danu je namaz, kao što je spomenuto u hadisu, pa ukoliko namaz bude prihvaćen – biće prihvaćeno i sve drugo, a ukoliko namaz bude odbijen – biće odbijeno i sve drugo. Namaz je dakle stub islama.
U ovome mjesecu je musliman okružen mnogim vrlinama, velikom dobrotom i prekomjernom nagradom. On treba uzeti ono što mu je Allah odredio i pobrinuti se da to iskoristi, da klanja tokom njegovih noći, da posti i uči Kur’an u njemu – jer je ovo veličanstven mjesec. Cijeli mjesec je blagoslovljen; njegove noći, njegovi dani, njegovi sati i trenuci… sve je dobro.
Pravedni selefi su šest mjeseci dovili Allahu da im dozvoli da dožive ramazan, a zatim su Mu dovili šest mjeseci da im prihvati njihov ramazan. Kada bi došao ramazan, uzeli bi Kur’an i sjedili u džamijama i učili ga. Običavali su govoriti da čuvaju svoj post i nikoga ne ogovaraju. Ovo je dakle mjesec dobra, poslušnosti i blagoslova; mjesec utoljavanja gladi, sadake i dobročinstva. Za onoga kome Uzvišeni Allah podari uspjeh, vrline i dobra ovoga mjeseca se ne mogu nabrojati. Napušten je onaj koga se Allah odrekne, a pomilovan je onaj koga Allah uputi da iskoristi dobra ovoga mjeseca. Ovaj mjesec je blago za muslimana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se jednom prilikom popeo na minber i rekao:
“amin, amin, amin.”
Kada je bio upitan o razlogu za to, rekao je
“Došao mi je Džibrîl i rekao: “Neka onaj ko doživi mjesec ramazan, a ne bude mu oprošteno (pa umre) uđe u vatru, Allah ga udaljio… reci amin” – pa sam rekao amin. “Neka onaj ko doživi starost svojih roditelja ili jednoga od njih a (ne zaradi džennet) čineći im dobročinstvo pa umre uđe u vatru, Allah ga udaljio… reci amin” – pa sam rekao amin. “Neka onaj pred kime budeš spomenut pa ne donese salawat na tebe, pa umre uđe u vatru, Allah ga udaljio… reci amin” – pa sam rekao amin.” (bilježi Ibn Hiban)
Ramazan je mjesec oprosta. Kada će čovjeku biti oprošteno, ako ne u ramazanu? To je veliki gubitak. Sretnik je onaj kome Allah podari uspjeh i obrati mu pažnju. U ramazanu se otvore kapije dženneta a zatvore kapije džehennema i okuju šejtani. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao:
“Kada dođe prva noć ramazana okuju se šejtani i neposlušni džinni. Zatvore se kapije džehennema tako da ni jedna ne ostane otvorena, a otvore se kapije dženneta tako da ni jedna ne ostane zatvorena, i poviče se: “O ti, koji činiš dobro! Priđi! O ti, koji činiš zlo! Prestani!” Svake noći Allah nekoga oslobađa iz vatre.” (hadis bilježi Tirmizi, šejh Albani kaže da je hasen)
To su dakle velike vrline. Molimo Allaha da nam ih podari, da nam ih ne uskrati i da oprosti nama, našim roditeljima i našoj braći muslimanima.
