izvor: Tefsir imama Abdurrahmana Sa'dija (1/39)
1 – U ime Allaha tj. otpočinjem svakim Allahovim imenom, zato što je riječ „ime“ (الإسم) jednina u obliku odredbenice, pa tako obuhvata sva lijepa imena Allaha. On je Bog Koji se obožava, Koji zaslužuje da samo On bude obožavan, zbog toga što On posjeduje svojstva božanstvenosti, a to su savršena svojstva
Milostivog, Svemilosnog – to su dva imena koja ukazuju na to da je On Uzvišeni Posjedilac široke i velike milosti koja sve obuhvata, svako živo biće, i On ju je odredio za bogobojazne koji slijede Njegove poslanike i vjerovjesnike, pa njima pripada općenita milost. A onaj ko nije od njih – njemu pripada dio od toga.
I znaj da je od pravila, oko kojih se slažu svi od selefa ovog ummeta i njegovih imama, vjerovanje u Allahova imena i Njegova svojstva, i savršenost svojstva, pa tako na primjer vjeruju da je On Milostivi Svemilosni, Posjedilac milosti s kojom je opisan, koja se veže za onog kojem je oprošteno.
Pa sve blagodati su jedan od tragova Njegove milosti, a ovako je i sa ostalim imenima. Kaže se o Sveznajućem (العليم): zaista je On Sveznajući Posjedilac znanja, On sve (dobro) zna, Svemogući, Posjedilac moći Koji sve može učiniti.