izvor: Tefsir imama Abdurrahmana Sa'dija (1/39)
1 – U ime Allaha tj. otpočinjem svakim Allahovim imenom, zato što je riječ „ime“ (الإسم) jednina u obliku odredbenice, pa tako obuhvata sva lijepa imena Allaha. On je Bog Koji se obožava, Koji zaslužuje da samo On bude obožavan, zbog toga što On posjeduje svojstva božanstvenosti, a to su savršena svojstva
Milostivog, Svemilosnog – to su dva imena koja ukazuju na to da je On Uzvišeni Posjedilac široke i velike milosti koja sve obuhvata, svako živo biće, i On ju je odredio za bogobojazne koji slijede Njegove poslanike i vjerovjesnike, pa njima pripada općenita milost. A onaj ko nije od njih – njemu pripada dio od toga.
I znaj da je od pravila, oko kojih se slažu svi od selefa ovog ummeta i njegovih imama, vjerovanje u Allahova imena i Njegova svojstva, i savršenost svojstva, pa tako na primjer vjeruju da je On Milostivi Svemilosni, Posjedilac milosti s kojom je opisan, koja se veže za onog kojem je oprošteno.
Pa sve blagodati su jedan od tragova Njegove milosti, a ovako je i sa ostalim imenima. Kaže se o Sveznajućem (العليم): zaista je On Sveznajući Posjedilac znanja, On sve (dobro) zna, Svemogući, Posjedilac moći Koji sve može učiniti.
2 – Hvala Allahu to je pohvala Allaha sa svojstvima savršenstva, i sa Njegovim djelima koja kruže između dobrote i pravde, pa Njemu pripada potpuna zahvala, u svakom obliku.
Gospodaru svjetova – Gospodar (الربّ), On je Odgojitelj svih svjetova – a to je sve ono što je mimo Allaha – tako što ih je stvorio, i podario im udove, i obasuo ih velikim blagodatima koja, ako bi ih izgubili, oni više ne bi postojali. A svaku blagodat koju oni (stvorenja) posjeduju, pa to je samo od Njega Uzvišenog.
Allahov odgoj Njegovih stvorenja se dijeli na dvije vrste: opći i poseban.
Opći: to je Njegovo stvaranje stvorenja, i opskrbljivanje istih, te njihovo upućivanje ka onome što ima koristi za njih, u čemu se nalazi njihov opstanak na dunjaluku.
Poseban: to je Allahov odgoj Njegovih evlija (štićenika), pa ih On podučava imanu i daje im uspjeh u tome, upotpunjuje im ga, i otklanja od njih prepreke i smetnje koje se nalaze između njih i Njega.
Međutim, njegova stvarnost je odgoj uspjeha u svakom hajru, i čuvanja od svakog grijeha. a možda ovo značenje je tajna zašto su u većini slučajeva vjerovjesnici u svojim dovama spominjali riječ „Gospodar“, i doista sve njihove molbe spadaju u Njegov poseban odgoj.
A Njegov govor: Gospodaru svjetova ukazuje na to da je On Uzvišeni samostalan u stvaranju i upravljanju, u darivanju blagodati, i potpunoj neovisnosti, i da su svi svjetovi u očiglednoj ovisnosti o Njemu, u svakom smislu i obliku.
3 – Milostivog, Svemilosnog – Ajet je prethodno komentarisan(op.prev.)
4 – Vladaru Sudnjega dana – Vladar (المالك) je onaj Koji je opisan osobinom vlasti, od čijih je tragova da naređuje i zabranjuje, da nagrađuje i kažnjava, da raspolaže Svojim robovima svim vidovima raspolaganja i (svim)vrstama vlasti na Sudnjem danu.
A to je kijametski dan – dan u kojem će se prema ljudima postupiti shodno njihovim djelima, dobrim i lošim, zato što će On toga dana ukazati Svojim stvorenjima – potpunim ukazivanjem – savršenstvo Njegove vlasti, pravde i mudrosti, i prekidanje vlasti stvorenja, čak dotle da će toga dana biti ravnomjerni kraljevi i podanici, robovi i slobodni. Svi će oni biti potčinjeni Njegovoj moći i gordosti, ponizni Njegovom ponosu, iščekujući Njegovu nadoknadu, željeći Njegovu nagradu, strahujući od Njegove kazne – pa ga je zbog toga posebno spomenuo, jer je on Vladar dana sudnjeg ali i ostalih dana mimo njega.
5 – Njegov govor Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć molimo tj. samo Tebe Jedinog obožavamo i od Tebe Jedinog pomoć tražimo. Zbog toga što, kada se prvo objekat spomene, to označava ograničenje, a to je pritvrđivanje propisa spomenutom, i negiranje istog drugima mimo njega. Pa kao da on kaže: obožavamo Tebe, i ne obožavamo nikog mimo Tebe; i tražimo pomoć od Tebe, i ne tražimo pomoć ni od kog drugog mimo Tebe.
Stavljanje ibadeta ispred traženja pomoći je zbog stavljanja općenitog ispred posebnog, i vođenja brige o stavljanju prava Uzvišenog Allaha ispred prava roba, a ibadet(العبادة) je ime koje obuhvata sve ono što Allah voli i čime je zadovoljan od riječi i djela, vanjskih i unutrašnjih, dok traženje pomoći(الإستعانة) je oslanjanje na Allaha Uzvišenog u pribavljanju koristi, i otklanjanju šteta, čvrstim vjerovanjem u Njega da će to biti postignuto.
Što se tiče izvršavanja ibadeta Allahu i traženja pomoći od Njega – ove dvije stvari su sredstvo za vječnu sreću i spas od svakog zla, i nema puta do spasa osim činjenjem ove dvije stvari, a ibadet biva ibadetom samo onda ako je uzet od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ako se njime želi lice Allaha Uzvišenog.
I samo ovim dvjema stvarima biva ibadet, a spominjanje „traženja pomoći“ nakon „ibadeta“, pored toga što ono potpada pod njega, je zbog toga što rob ima potrebu za Allahovu pomoć u svim svojim ibadetima, jer uistinu, ako ga Allah ne pomogne, on neće postići ono što želi od izvršavanja naredbi i ostavljanja harama.
6 – Zatim je Uzvišeni rekao: Uputi nas na Pravi put tj. uputi nas i ukaži nam, i daj nam uspjeha u spoznaji Pravog puta, a to je jasan put koji vodi Allahu i Njegovom Džennetu; i to je spoznaja istine i rad po njoj. Pa uputi nas na Pravi put i uputi nas u Pravom putu.
Uputa na Pravi put je držanje za vjeru islam, i ostavljanje svih drugih vjera mimo islama, dok uputa u Pravom putu obuhvata uputu u svim detaljima vjere – teoretski i praktično.
I ova dova je najobuhvatnija od svih ostalih dova, i najkorisnija robu, pa je zato obavezno insanu da dovi Allahu i moli Ga ovom dovom na svakom rekatu u svom namazu, zbog njegove nužde za tim.
7 – A ovaj Pravi put je: Put onih kojima si blagodat podario od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, i dobrih ljudi, a ne put onih na koje se srdžba izlila koji su spoznali istinu i ostavili je – poput židova i njima sličnih; niti put onih koji su zalutali, koji su ostavili istinu iz neznanja i zablude, poput kršćana i njima sličnih.
Ova sura, pored njene sažetosti, sadrži ono što ni jedna druga Kur’anska sura ne sadrži, pa tako sadrži sve tri vrste tevhida:
1. Tevhid Rububijje (tj. da samo Uzvišeni Allah gospodari svime; stvara, vlada i upravlja)
se uzima iz Njegovog govora: Gospodaru svjetova,
2. Tevhid Uluhijje, što označava obožavanje samo Allaha,
se uzima iz riječi: Allah i iz Njegovog govora: Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć molimo
3. Tevhid el-esmai ves-sifat, a to je pritvrđivanje Uzvišenom Allahu najljepša imena i savršena svojstva koja je On Sebi pripisao, i pripisao Mu ih Njegov Poslanik bez negiranja, poređenja ili izjednačavanja, na što je već ukazao izraz Hvala, kao što je prethodilo.
Ova sura sadrži potvrdu poslanstva u Njegovom govoru: „Uputi nas na Pravi put“ zato što je to nemoguće bez poslanice.
I potvrdu o nagrađivanju za djela, u Njegovom govoru: Vladaru Sudnjeg dana te da će nagrađivanje biti s pravdom, zato što je značenje „Sudnjeg dana“ (يوم الدّين) nagrađivanje s pravdom.
Također, sadrži potvrđivanje odredbe, i da je rob istinski počinitelj, suprotno mišljenju kaderija i džibrija.
Šta više, sadrži odgovor svim sljedbenicima novotarija i zabluda u govoru Uzvišenog: Uputi nas na Pravi put jer je to spoznaja istine i rad po njoj, a svaki novotar i zabludjeli je suprotan tome.
A sadrži i iskrenost (الإخْلاَص) u ispovijedanju vjere Uzvišenom Allahu, kroz ibadet i traženje pomoći u Njegovom govoru: Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć molimo.
I hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!