pripremio: Redžo Muratović
Sva hvala, zahvala i pohvala pripada samo Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
Zatim:
Namaz je od najvećih obaveza kojim je Uzvišeni Allah obavezao Svoje robove. On je
noseći stub vjere, potvrda ostalim ruknovima islama nakon dva šehadeta, on je veza između Allaha i roba, on je prvo za što će rob biti pitan na Sudnjem danu, pa ako bude ispravan bit će ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit će neispravna i ostala djela i on je razlika između muslimana i kafira. Obavljanje namaza je iman, a ostavljanje je kufr i nepokornost, jer:
„Nema vjere ko nema namaza, (prenosi se kao riječi Ibn Mesuda, Albani je predaju ocjenio dobrom)“ i „Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz“(prenosi se od Omera, r.a., Albani je predaju ocjenio vjerodostojnom)
Ne razilaze se muslimani da je namjerno ostavljanje obaveznih namaza od najvećih grijeha, i da je njegov grijeh kod Allaha veći od grijeha ubistva, uzimanje imetka bespravno, bluda, krađe i pijenja alkohola, i da je takav izložen Allahovoj kazni, Njegovoj srdžbi i poniženju na dunjaluku i ahiretu.
Razilaze se učenjaci oko propisa onoga ko ostavi namaz, i o tome nećemo ovdje govoriti, dok oni koji kažu da je takav nevjernik dokazuju to sa jakim dokazima, a najmanje što ovi dokazi trebaju uraditi jeste da stvore ogroman strah kod vjernika od zanemarivanja i ostavljanja namaza i u njegovoj duši pokrenu ljubav prema čuvanju ovog namaza, brigu o njemu i njegovom izvršavanju onako kako to Allah voli. Od tih dokaza je:
- „Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnīkā, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar dovelo?' 'Nismo' – reći će – 'bili od onih koji su klanjali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.'“ (Prijevod značenja El-Mudessir, 38-47.)
Tako da je Uzvišeni obavijestio oni koji ne klanjaju od nevjernika su u Sekaru (Džehennem).
- „A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno u Gajj ući.“ (Prijevod značenja Merjem, 59.) Došlo je od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Gajj: „ Duboka rijeka u Džehennemu koja je odvratnog ukusa.“ (Taberi u svome Tefsiru, 18/218.)
Kako li je težak musibet onoga koji dođe do nje!
Kako li je teška propast onoga ko u nju uđe!
- „Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 11.)
Allah, dželle šanuhu, je bratstvo u vjeri sa obavljanjem namaza, to ukazuje da ako ga ne budu obavljali nisu im braća.
- „U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.“ (Prijevod značenja Es-Sedžde, 15.)
- „Teško toga dana poricateljima! – jer kad im se govorilo: "Klanjajte!" – oni to nisu htjeli.“ (Prijevod značenja El-Murselāt, 48-49.)
A to je Uzvišeni Allah rekao nakon riječi: „Jedite i naslađujte se, ali zakratko! – vi ste, zaista, grješnici!“ (Prijevod značenja El-Murselāt, 47.)
To ukazuje da je onaj ko ostavi namaz grješnik koji zaslužuje tešku kaznu kada sretne Allaha, subhanehu ve te'ala.
- Kod Muslima u njegovom Sahihu se prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Između čovjeka i kufra i širka je ostavljanje namaza.“
- Kod Imama Ahmeda i u četiri Sunena, sa vjerodostojnim lancem, se prenosi od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ugovor između nas i njih je namaz, ko ga ostavi postao je nevjernik.“
- Prenosi Imam Ahmed od Muaza ibn Džebela, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko namjerno ostavi obavezni namaz, skinuo je sa sebe Allahovu zaštitu.“ (hadis bilježi Imam Ahmed, kaže Šejh Albani u Sahihu-t-Tergib: „Hasen li gajrihi.“) I ovaj hadis je vjerodostojan.
- Prenosi Buharija u svome Sahihu od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko klanja naš namaz i okreće se prema našoj kibli, i jede ono što smo mi zaklali, takav je musliman koji ima Allahovu zaštitu i zaštitu Njegovog Poslanika, pa nemojte pronevjeriti Allahovu zaštitu.“
- Prenose Imam Ahmed u Musnedu, Imam Malik u Muveti i Nesai u svome Sunenu, sa vjerodostojnim lancem, od Mihdžena el-Eslemija, radijallahu anh, da je bio u društvu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je zaučio ezan, pa je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Mihdžen je se vratio na svoje mjesto, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šta te je spriječilo da klanjaš? Zar nisi musliman?!“ Rekao je: „Naravno, ali sam već klanjao sa svojom porodicom.“ Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada dođeš, klanjaj sa ljudima iako si već klanjao.“
Isto tako došlo je dosta predaja od ashaba u ovom značenju, od kojih je:
- Prenosi se od Omera ibnu-l-Hattaba, radijallahu anh, da je rekao: „Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz.“ Isto tako je rekao: „Nema islama onaj ko ostavi namaz.“
To je rekao u prisustvu ashaba i niko to nije zanegirao, štoviše isto ovako se prenose od više ashaba od kojih su: Muaz ibn Džebel, Abdurahman ibn 'Avf, Ebu Hurejre, Abdullah ibn Mesud i drugi.
Molim Uzvišenog Allaha da nam dadne da shvatimo vrijednost namaza u islamu, njegovu bitnost i veličinu. Molim Ga Uzvišenog Njegovim najljepšim imenima i savršenim svojstvima da uputi narod Bosne i vrati ih u njihovu savršenu vjeru, jedinu sa kojom je Allah zadovoljan.
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru sve do Sudnjeg dana.
I neka je hvala, pohvala i zahvala samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.
