izvor: fatwa.islamweb.net
PITANJE:
Kada biva dizanje ruku u dovi? Da li je dozvojeno podići ruke u dovi između ezana i ikameta, ili da kad klanjaš upućuješ dovu u namazu? Postoji li knjiga koja pojašnjava kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, činio dovu?
ODGOVOR:
Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe
Tvoje pitanje obuhvata nekoliko stvari:
1. Kada je propisano dizanje ruku u dovi? Odgovor glasi da je dizanje ruku u dovi sunnet općenito i uzrok udovoljavanja dovi, bez da je potvrđena propisanost toga u dovi tokom namaza i dovi hatiba (na minberu).
2. Propisana je dova između ezana i ikameta, i propisano je dizanje ruku u dovi tom prilikom.
Došlo je u djelu Kešafu-l-kana'a od Behutija, rahimehullah:
„Dovi ovdje“,tj. nakon završetka ezana, a zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ne odbija se dova između ezana i ikameta.“ Ovo prenose imam Ahmed, kao i Et-Tirmizi i smatra predaju dobrom. „Dovi (prije ikameta).” (Zatim je rekao): To je činio imam Ahmed i digao bi svoje ruke.“
Propisana je dova tokom namaza na nekim mjestima, poput sedžde, nakon tešehhuda i prije selama, međutim, ne dižu se ruke tada jer isto nije potvrđeno (u hadisima).
Ne znamo zasebnu knjigu o tome kako je dovio Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, međutim opis njegove dove je sadržan u knjigama koje pojašnjavaju sunnet uopće pa se može vratiti na iste.
Spomenuo je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah nekoliko primjera dova Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi dizao ruke, pa je rekao u djelu Džami'u-l-mesail:
„Govor u vezi hadisa Enesa radijellahu 'anhu sadrži dvije teme.
Prvo: Enesove radijellahu 'anhu riječi: „Nije (Poslanik) dizao svoje ruke u bilo kojoj dovi osim u dovi za traženje kiše.“
Drugo: što se prenosi u nekim izrazima (hadisa) kod Muslima: „Pa bi pokazao ka nebu (dižući) vanjski dio svojih šaka.“
Zaista postoje među ljudima oni koji su pogriješili na oba mjesta. Neki su pomislili da se ruke ne dižu osim u dovi za kišu pa su ostavili dizanje ruku u ostalim dovama. .. Što se tiče dizanja ruku u dovi mimo dove za traženje kiše, – pa to je u ogromnom broju (tevaturom) preneseno od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem.
Došlo je u Sahihu Buharije rahimehullah i drugim djelima od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao: „Došao je Tufejl ibn ‘Amr Ed-Devsi radijellahu 'anhukod Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i rekao: „O Allahov poslaniče, zaista je pleme Devs izrazilo nepokornost i odbilo (poziv u islam), pa uputi dovu protiv njih!“ Pa se Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem okrenuo ka kibli i podigao ruke kazavši: O Allahu, uputi Devs i učini ih da dođu.“
Takođe je došlo u oba Sahiha od Ebu Musaa radijellahu 'anhu da je rekao: „Ebu ‘Amir je bio pogođen u svoje koljeno u bici El-Evtas, a Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ga je bio odredio vojskovođom u toj bici. Pa mi reče (Ebu ‘Amir): „Prenesi selam Allahovom Poslaniku i reci mu neka traži za mene oprosta i odredi ljudima vođu (nakon mene).” Onda je zašutio nakratko, a zatim je umro. Kada sam se vratio do Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem i obavjestio ga šta se desilo sa Ebu ‘Amirom radijellahu 'anhu , i da je pitao da on sallallahu 'alejhi ve sellem traži za njega oprosta, odmah je (Poslanik) zatražio vodu i abdestio se, a zatim je digao ruke i rekao: Allahu, oprosti Tvome robu Ebu ‘Amiru.“
Ibn Tejmijje rahimehullah je spomenuo i druge primjere ovakve dove, pa se može vratiti na njegovo djelo.
