Sunday, September 11, 2016

Upute kur'anskih džuzeva (1-10)


Prvi džuz
Sura El-Fatiha se osvrće na sljedeće tačke:
1. Iznošenje zahvale Allahu;
2. Govor o ispovijedanju vjere samo Allahu, te traženju pomoći samo od Njega;
3. Govor o uputi i njenom stvarnom značenju;
4. Vrste ljudi kojima nije podarena uputa.

U suri El-Bekare nalazimo sljedeće:
1. Početak sure El-Bekare spominje vrste ljudi, a to su: vjernici, nevjernici i licemjeri, sa posebnim akcentom na govor o licemjerima.
2. Kazivanje o Ademu i njegovom namjesništvu na Zemlji.
3. Uvod u kazivanje o sinovima Israilovim, a posebno o jevrejima, te njihovom odnosu prema Objavi, poslanicima i drugim ljudima.
4. Govor o kravi u kojem se nalaze poruke za ovaj ummet. Zaključak tog kazivanja je: Opomena onome ko se dvoumi prilikom prihvatanja propisa koje je Allah postavio, te da takvo dvoumljenje biva razlogom tvrdoće srca.
5. Detaljan govor o ophođenju jevreja prema Allahovim poslanicima i melekima.
6. Opasnost zabranjivanja spominjanja Allaha u džamijama kao i njihovog rušenja.
7. Spominjanje El-Mesdžidu-l-Harama (Kabe), te njenog obnovitelja, kao i načina obnavljanja.

Drugi džuz
1. Nastavak kazivanja o jevrejima, njihovom stavu o okretanju prema Ka'bi, te odgovor na taj stav. Nakon toga se pojašnjava vrijednost ovog ummeta.
2. Govor o tome da je čišćenje duše važnije od toga gdje će se ko okretati, iako je oboje bitno.
3. Propisivanje posta i propisi vezani za njega. Ovo je i jedino mjesto u Kur’anu gdje se spominje post, pa bi trebalo malo više o tome razmišljati.
4. Pojašnjavanje nekih propisa vezanih za hadždž. U ovom džuzu se daje prednost propisima hadždža koji su praktične prirode, dok se u suri El-Hadždž više govori o propisima sa imanskog aspekta.
5. Veoma opširno se navode propisi vezani za porodicu poput: braka, razvoda, dojenja, te povezanost svih ovih propisa sa bogobojaznošću.
6. Povezivanje propisa vezanih za porodicu sa vjerovanjem u Sudnji dan, iz razloga što vjerovanje u ovaj imanski šart ostavlja veliki trag na čovjeka prilikom sprovođenja propisa vezanih za porodicu.
7. U kazivanju o Džalutu nalazi se velika lekcija o strpljenju, te ukazivanje na to da pobjeda nad neprijateljima ne zavisi samo od brojnog stanja vojske.

Treći džuz
1. U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u cijelom Kur'anu, a radi se o ajetu-l-kursijji.
2. Nakon ajetu-l-kursijje spominju se tri kazivanja o kojima treba dobro razmisliti.
3. Podsticanje na zajam i davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom.
4. Upozorenje na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
5. U ovom džuzu se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima.
6. U nastavku ovog džuza, u suri Ali Imran se spominje da je Kur'an govor koji razdvaja istinu od neistine i da kod Allaha, nijedna druga vjera osim islama, nije prihvatljiva.
7. U kazivanju o Merjemi je dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će ga Allah čuvati.
8. Pojašnjenje da su Musa, Isa i Muhammed, neka je na njih spas i blagoslov, bili monoteisti i da su se suprostavljali mnogoboštvu.
9. U ovome džuzu se nalaze i poruke vezane za kritikovanje neke zajednice u smislu da je generalizovanje prilikom upućivanja kritike velika greška, pa makar se radilo i o neprijatelju. Razmisli o riječima Uzvišenog: Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio.

Četvrti džuz
1. U ovome džuzu je spomen prvog Hrama koji je sagrađen za ljude, te ukazivanje na jedan od dokaza obaveznosti hadždža.
2. Važnost čvrstog držanja za Allahovo uže, jedinstva muslimana, te pogubnost razjedinjavanja.
3. Ukazivanje na bitnost naređivanja dobra i odvaraćanja od zla na način da se ono spominje prije vjerovanja u Allaha Uzvišenog.
4. Pogubnost druženja sa lošim društvom.
5. Kazivanje o događajima vezanim za bitku na Uhudu, zatim ukazivanje na uticaj koji grijesi imaju na poraz ummeta, a od tih grijeha, između ostalih, najteži su kamata i pretjerano ulaganje truda za sticanjem ovosvjetskih dobara.
6. Ukazivanje na neke od osobina bogobojaznih robova, o kojima trebaš razmišljati kako bi postao jedan od njih.
7. Spominjanje nekih od kontradiktornosti koje se nalazi kod jevreja.
8. Završetak sure Ali Imran (od 190 do 200 ajeta) ima veliku vrijednost. Ove ajete je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio kada bi se iz sna probudio, zato nam je obaveza da o njima razmišljamo.
9. Sura En-Nisa veoma mnogo stavlja akcenat na prava slabih članova jednog društva poput: jetima, žena, potlačenih koji nisu u stanju da izbjegnu i sl.
10. Ova sura spominje propise vezane za nasljedstvo, a podjela nasljedstva je propis kojeg Allah nije prepustio ljudima, nego se On o tome pobrinuo, da se izbjegnu međuljudski problemi koji se u većini slučajeva javljaju zbog imetka.
11. Ukazivanje na kategorije žena koje su zabranjenje za ženidbu.

Peti džuz
1. Govor o odnosima jedne porodice, sa posebnim akcentom na odnos supružnika, zatim ukazivanje na način riješavanja problema koji mogu biti među njima, te pojašnjavanje principa pomirenja.
2. Govor o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, slušanju ajeta u kojem Uzvišeni veli: A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je rasplakao ovaj ajet, pa kakvo onda treba da bude tvoje stanje?
3. Ukazivanje na krivotvorenje informacija od strane jevreja, njihove laži i zavidnost. Uporedi ove ajete sa njihovim današnjim stanjem.
4. Pojašnjenje vezano za povjeravanje odgovornih funkcija onima koji su ih dostojni, zatim ukazivanje na bitnost pravednog postupanja prema ljudima.
5. Naredba pokornosti Allahu, Poslaniku i predstavnicima, te naredba obraćanja Allahovoj knjizi i praksi Poslanika prilikom razilaženja.
6. Jedna od osobina licemjera jeste i suđenje po drugim zakonima mimo Allahovog i ne samo to, nego i odvraćanje od tog puta.
7. Obaveza potpunog prihvatanja propisa koje je postavio Allah Uzvišeni i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
8. Naredba opreznosti i odlaska u borbu na Allahovom putu ako za to postoji razlog.
9. Ukazivanje na opasnost od šejtana, te njegovog truda u zavođenju ljudi.
10. Opasnost bespravnog ubijanja vjernika i prijetnja velikom kaznom onome ko to učini.
11. Skraćivanje namaza prilikom putovanja, te spominjanje nekih od svojstava namaza koji se obavlja u strahu.
12. Spominjanje nekih propisa vezanih za ophođenje među supružnicima: ženina neposlušnost mužu, pravednost, razvod koji mora biti popraćen sviješću o Allahovom nadgledavanju onoga što se čini prilikom toga.
13.Govor o licemjerima, njihovom prijateljevanju sa Allahovim neprijateljima, o njihovoj nemarnosti koju pri sebi imaju prilikom obavljanja vjerskih obreda i njihovoj konačnici na onome svijetu.

Šesti džuz
1.Govor o sljedbenicima Knjige, njihovim izjavama o Musau, alejhisselam, njihovom stavu o Merjemi i Isau, alejhisselam.
2. Veliki dio ovog dijela Kur'ana zauzima sura El-Maide, koja je jedna od posljednih objavljenih medinskih sura. Ova sura stavlja akcenat na propise vezane za ugovore i pridržavanje istih, svejedno da li se radilo o bližnjima ili nekome ko nam nije blizak, pa čak kad su u pitanju i nevjernici. Cilj svega ovoga jeste odgajanje vjernika koji će voditi brigu o izvršavanju preuzetih obaveza i ugovora.
3. Ova sura spominje neke propise koji se ne nalaze u drugim surama.
4. Počinje sa veoma detaljnom razradom propisa vezanih za hranu, spominjući neke vrste zabranjenih i dozvoljenih jela.
5. U njoj se nalazi ajet koji govori o abdestu, nekim njegovim obaveznim radnjama, kao i obavezama koje se odnose na kupanje.
6. Naredba izvršavanja obaveza prema Allahu, te pravedno postupanje čak i prema onima koje ne volimo.
7. Upoznavanje sa prirodom odnosa sljedbenika Knjige prema Allahu i poslanicima je veoma važan faktor koji utiče na naš odnos spram njih.
8. Poziv Musaa, alejhisselam da se uđe u Svetu zemlju, vrijednost ispoljavanja istine, navođenja ljudi na dobročinstvo i oslanjanja na Allaha Uzvišenog.
9. Govor o opasnosti bespravnog ubijanja, činjenja nereda, te ukazivanje na vrijednost pomaganja drugima i spašavanja njihovog fizičkog ili duhovnog života.
10. Spominjanje vezano za objavljivanje nebeskih knjiga kao i status onoga koji ne sudi po onome što je objavljeno.
11. Zabrana prijateljevanja sa jevrejima i kršćanima i opasnost šutnje islamskih učenjaka kada su u pitanju kršenja šerijatskih propisa.
12. Opovrgavanje sumnji koje su imali kršćani po pitanju Isaa, alejhisselam, te nuđenje da se pokaju od svega onoga što su kazali.

Sedmi džuz
1. Ovaj džuz počinje spominjući ko nam je bliži, a ko dalji među sljedbenicima Knjige.
2. Spominjanje nekih pravno-šerijatskih propisa, kao što su: otkup za prekršenu zakletvu, zabrana alkohola i kockanja, zatim zabrana određene vrste lova kao i kazne koja iz toga proizilazi. Potom se govori o propisima vezanim za oporuku, svjedocima prilikom toga, te propisu ukoliko se ne nađu svjedoci muslimani.
3. Razgovor između Isaa, alejhisselam i njegovih učenika koji nisu popuštali u svome zahtjevu da Allah spusti određeni znak koji će uticati na čvrstoću njihovog vjerovanja.
4. Spominjanje razgovora između Isaa, alejhisselam i Allaha Uzvišenog, te Isaovog negiranja bilo kakve božanske osobine u sebi.
5. Uvod sure el-En’am potvrđuje jednoću Stvoritelja, proživljenje nakon smrti i poslanstvo.
6. Savjetovanje onih koji ne prihvataju i negiraju Allahovu vjeru i prijetnja da će ih, ukoliko nastave, snaći ono što je snašlo prijašnje narode.
7. Rasprava Ibrahima, alejhisselam, sa svojim narodom. Ova rasprava je jedna od najbitnijih kada je u pitanju potvrda Allahove jednoće pomoću osjetilnih dokaza.
8. Učvršćivanje vjerovanja u srcima kroz razmišljanje o Allahovim stvorenjima iz kojeg proizilazi veličanje Allaha.

Osmi džuz
1. Pojašnjavanje nekih šerijatsko-pravnih normi vezanih za islamsko vjerovanje. Najvažnije od njih su: spominjanje Allahovog imena prilikom prinošenja žrtve i klanja životinje, zabrana konzumiranja mesa životinja koje nisu zaklane uz Allahovo ime, a pogotovo mesa životinja koje su zaklane uz spominjanje imena božanstava koja obožavaju mušrici.
2. Vezivanje srca za Allaha Uzvišenog kada su u pitanju uputa i zabluda dovodi do toga da se samo u Njega uzdamo, što biva uzrokom da On u naša prsa usadi uputu.
3. Detaljno spominjanje pojedinih obreda koje su izmislili mnogobošci bez bilo kakvog dokaza za njihovo utemeljenje, kao i odgovor na njih.
4. Kraj sure El-En’am obuhvata deset raznih savjeta i uputa o kojima vrijedi razmisliti i po njima raditi.
5. Početak sure El-E'araf donosi malo poduži razgovor između šejtana i Allaha Uzvišenog, te način zavođenja Adema od strane šejtana.
6. Nakon kazivanja o Ademu i šejtanu, Uzvišeni Allah nas zove sa četiri poziva, pa da li ima neko ko će pouku primiti?
7. Nakon toga se spominju razgovori između stanovnika Dženneta i Džehennema, kao i razgovor sa onima koji će biti na bedemu, između Dženneta i Vatre. Pokušaj da zamisliš sebe kao pripadnika jedne od ovih skupina.
8. Ovaj džuz se završava sa pet kazivanja o prijašnjim vjerovjesnicima, zato treba da razmislimo o razlozima zbog kojih su uništeni oni koji su negirali vjerovjesnike.

Deveti džuz
1. Kazivanje o Musau, alejhisselam, koje je najduže kazivanje, a razlog tome je njegova povezanost sa jevrejima i njihovim spletkarenjima.
2. Govor o Musaovoj ogromnoj patnji i velikim problemima koje je imao sa faraonom i jevrejima. Kada god bi se povećali problemi, on bi se još više pouzdao u Allaha koji ga nikad nije ostavio na cjedilu.
3. Kada god bi se iskušenja i belaji povećali, Musa alejhisselam bi savjetovao svoj narod da se uzdaju u Allaha Uzvišenog, budu strpljivi, te im je davao do znanja da će Zemlja i sve što je na njoj biti njihovo i da će bogobojazni najbolje proći.
4. Govor o tome da je Allahova milost veća od svega i da će je On podariti jednoj skupini ljudi o čijim osobinama trebamo razmišljati kako bismo bili među njima.
5. Kazivanje o gradu koji se nalazio pored mora, te ukazivanje na konačnicu koja će pripasti onima koji savjetuju ljude da čine dobra djela i koji im zabranjuju činjenje loših.
6. Kazivanje o čovjeku kome je Allah dao dokaze, ali se on od njih udaljio. Iz ovoga treba uzeti pouku. Takvog je Allah uporedio sa jednom od najnečistijih životinja, a bio je na najvećim stepenima počasti.
7. Govor o početku stvaranja i negiranje bilo kakve mogućnosti da božanstva mimo Allaha mogu priuštiti bilo kakvu korist onima koji ih obožavaju.
8. Kada su ashabi upitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o plijenu, Allah im je dao do znanja da postoji nešto što im je bolje i vrijednije od toga, a radi se o bogobojaznosti i popravljanju međusobnih odnosa. Odgovor na njihovo pitanje dolazi tek nakon četrdesetog ajeta sure El-Enfal.
9. Detaljno kazivanje vezano za bitku na Bedru, načinu odlaska u nju, kao i o nekim rezultatima ostvarenim prilikom ove bitke.

Deseti džuz
1. U njemu se nastavlja opisivanje mjesta na kojem se odigrala bitka na Bedru i govor o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, snu.
2. Poziv koji obuhvata šest savjeta iz kojih proizilazi uspjeh i njegova dugotrajnost. Nakon toga se pojašnjava spletkarenje od strane šejtana kao i kukavičluk od strane licemjera.
3. Kraj sure El-Enfal govori o spoju cijelog islamskog svijeta, a radi se o islamskom bratstvu koje zajednički treba učestvovati u pomaganju i širenju islamske poruke.
4. Sura Et-Tevbe počinje sa određivanjem ugovora koji će biti između Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mnogobožaca, te stanja mira ili rata koje će slijediti nakon toga.
5. Govor o propisima vezanim za izvršavanje i kršenje ugovora od strane jevreja. Nakon toga dolazi zabrana mušricima da ulaze u harem Mekke, kao i zabrana prijateljevanja sa njima.
6. Propis borbe protiv sljedbenika Knjige do momenta dok ne počnu plaćati džizju muslimanima poniženi, te spominjanje nekih od njihovih neispravnih vjerskih uvjerenja.
17
7. Temelj prilikom računanja vremena jesu hidžretski mjeseci. Ukazivanje na njihovu svetost, preciznost u računanju hidžretske godine, te negiranje nekih nevjerničkih običaja vezanih za svete mjesece.
8. Podsticanje vjernika da se što prije odazovu pozivu u borbu na Allahovom putu.
9. Kuđenje licemjera, onih koji ne idu u borbu tražeći pri tome neka opravdanja koja nisu ispravna.
10. Spominjanje osobina licemjera i onoga što im je Allah pripremio, kao i osobina vjernika i njihove nagrade na onome svijetu.
11. Zabrana Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži pomoć od licemjera prilikom džihada, te zabrana da za njih uči dovu i traži oprost.