autor: Ummu Tejsir
Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, koji stvori čovjeka, namjesnika na Zemlji, i od njega mu stvori suprugu, te od njih dvoje mnoge narode po svijetu rasija. Mir i spas na Njegovog miljenika, posljednjeg Poslanika, na njegovu familiju i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Prije nego počnem govoriti o životu žene, zapravo o načinu na koji bi žena trebala da živi, spomenut ću par stvari, koje bi svaka žena trebala da zna.
Poznato je da kroz historiju i promjenom raznih civilizacija, ukoliko to možemo nazvati civilizacijama, žena nije imala nikakvih prava. Bila je prodavana, smatrana kao roba, služila je samo za rad i zadovoljavanje muških strasti, iz straha od siromaštva živa zakopavana, često je nisu smatrali ni ljudskim bićem…
Draga sestro u islamu, osim što si ponosna na islam kao jedinu pravu vjeru, treba da si ponosna i da znaš da je jedino islam ženi dao sva prava koja joj pripadaju. Dok se u mnogim zemljama na svijetu, i dan danas, žene bore za svoja prava, žena muslimanka je dobila svoja prava još prije 1500 godina. Islam je dao ženi prava kao i muškarcu, kao ljudskom biću koje je Uzvišeni stvorio, kao i muškarca, od istog čovjeka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta:
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga Koji vas od jednog čovjeka stvara…” (En-Nisa, 1)
Također je islam dao ženi prava u ibadetu kao i muškarcu. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta:
“I Gospodar njihov im se odazva: Ni jednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti ni muškarcu ni ženi vi ste jedni od drugih…” (Ali Imran, 195) ili, “Onome ko čini dobro,bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)
Mnogobrojni drugi ajeti dokazuju pravednost islama prema ženi kao ljudskom biću. Također žena nije izostavljena ni u obavezama u odnosu na muškarca kao npr.: u sticanju znanja, naređivanju dobra i odvraćanju od zla.
Ličnost žene je veoma značajna. Žena, koliko je važna za čovjeka kao pojedinca, toliko je važna za cijelo društvo. Zato je njen život, odnosno način života, vrlo važan i utječe na čitavu zajednicu.
Nijedno društvo neće biti korisno ukoliko u njemu nema korisnih žena. Ovo je jako složena i opširna tema. Puno je segmenata u životu žene, stoga je nemoguće u ovom tekstu sve to detaljno obuhvatiti.
U okviru života žene prvo imamo temu ibadeta, zatim braka, odgoja djece, sabura na iskušenjima, odnosa sa rodbinom i komšijama, prijateljima, itd.
Kao prvo, žena muslimanka treba da živi u skladu sa islamskim propisima, da obavlja fardove, da slijedi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da čuva svoja stidna mjesta, da bude čedna i čestita, drugim riječima, da njen život bude u svjetlu Kur'ana i sunneta.
Žena u islamu je obavezna da stiče znanje. Obavezna je ono čime je islam zadužuje da u potpunosti nauči, a ostala korisna znanja onoliko koliko je u mogućnosti. Danas su mogućnosti za sticanje znanja velike. Puno je škola, kurseva, knjiga, časopisa, kaseta i sl. dostupno svakoj ženi koja želi da se educira.
Poželjno je da se žena što više obrazuje prije braka, jer sa stupanjem u brak dolaze nove obaveze koje često mogu biti preče od sticanja znanja. Naravno i pored svih obaveza žena treba da koristi svaku priliku da nastavi svoje učenje. Svaka žena kada sredi kućne poslove, kada zadovolji potrebe muža i djece, naći će slobodnog vremena i za učenje i za rad na Allahovom putu, a zadovoljan muž i dobro odgojena djeca uvijek će joj pomoći u tome.
Ukoliko ne posjeduje određena znanja, pa kako onda da bude daijka? Šta da prenese na svoju djecu? Žena muslimanka ne mora da bude učiteljica ili da radi u nekoj instituciji, da bi bila daijka. U svakoj prilici, svoju rodbinu, komšije i prijateljice, dužna je da opominje i upućuje na dobro a odvraća ih od zla. Svakodnevno je daijka i u kući svojoj djeci, gdje treba da bude mudra i pronicljiva. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta:
“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro a od zla odvraćati, oni će biti spašeni.” (Ali Imran 104)
A zar ima ljepše da've, za ženu muslimanku, od skladnosti njene porodice, zadovoljstva njenog muža njome, uvijek sređene i lijepo odgojene djece, lijepim odnosima sa familijom, lijepim odnosima sa komšijama i prijateljima, sve je to da'va jedne muslimanke ljudima u njenoj okolini koji će sve to, zasigurno, primjetiti.
Današnja žena, s obzirom da živi u svijetu fitneluka i izopačenosti dunjaluka, nailazi na razna iskušenja, najčešće iskušenja vezana za hidžab, pa većina mladih žena imaju problema čak i sa roditeljima. Žena nailazi na razna iskušenja u braku, u odgoju djece itd.
Svaka žena muslimanka trebala bi da se dobro opremi saburom, da se ne zanosi dunjalukom, da bude čvrsta i stabilna, da razumno sagleda situaciju i da pokuša naći izlaza. Treba da u svakom iskušenju i tegobi na dunjaluku vidi nagradu na Ahiretu.
Znamo da su iskušenja prema veličini imana, zato svako iskušenje treba da nas ojača i da budemo spremni da izdržimo još teža stanja. Ja molim Uzvišenog da nas ne iskuša sa onim što ne možemo podnijeti.
Zaista današnja žena ne prolazi ni približno kroz ono što su prolazile prve generacije muslimana i muslimanki. Najbolje žene, kćeri i žene našeg Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, su jako teško živjele. Često su bile bez hrane i odjeće, radile su sve kućne poslove. U to vrijeme su takvi poslovi bili jako teški jer nisu imali ni vode ni struje. Donosile su vodu na leđima od čega su zadobijale žuljeve. Prolazilo bi i po nekoliko dana a u njihovim se kućama vatra ne bi naložila, jer nisu imali šta da skuhaju. Opet su, pored svega toga, bili najbolji i najzahvalniji Uzvišenom Allahu. Mi, danas, se puno više žalimo nego što zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na svim blagodatima dunjaluka koji su nam dostupne. Uveliko nam je olakšan život, ali to nam nije došlo kao zasluga već kao iskušenje, pa hoćemo li biti zahvalni i pokorni Onome Koji nas stvori i dade nam sve to?
Zatim, žena muslimanka bi trebala da čuva svoj jezik.
Poznato je da je većina žena pričljive, a u dugim razgovorima često dođe i do gibeta. Stoga bi svaka žena trebala da čuva svoj jezik, da pazi da svojim govorom ne povrijedi svoju sestru muslimanku ili bilo koga ko je sluša.
Abdullah ibn Amr ibn As, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Pravi musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani, a (pravi) muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio.” (Muttefekun alejhi)
Dakle, muslimanka treba da vodi brigu o onome što govori i o načinu na koji se obraća drugim ljudima. Treba blagim tonom da se obraća svojim sagovornicima, a posebno svojim najbližima, roditeljima, mužu, djeci i sestrama muslimankama. Ona će u razgovoru sa muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, biti stidljiva i kreposna, te neće na svoj govor dodavati osim ono što je potrebno da se kaže. Uzvišeni Allah nas podučava o tome u primjeru kćerke Šuajba i Allahovog poslanika Musaa, alejhisselam. “I jedna od njih dvije dođe mu idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio! ” (El-Qasas, 25.)
Kada je sestra upita za savjet, treba da joj pomogne, ukoliko je u mogućnosti. Isto tako, ukoliko primjeti grešku kod svoje sestre, treba da je u osami, na najljepši način, upozori na njenu grešku, a ne da njene greške otkriva drugim sestrama i na taj način je ogibeti.
Također, ukoliko je neko posavjetuje i ukaže na njene pogrške, treba da se zahvali i nastoji ispraviti svoje greške.
Mislim da se ne može govoriti o životu žene a da ne govorimo o ženi kao supruzi i ženi kao majci.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta: ”I boravite u kućama svojim i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte, i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!” (Al-Ahzab 33)
Prvo bih navela važnost žene kao supruge. Čovjek bez žene nije potpun, i njegov život nije upotpunjen bez te druge polovice. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za one koji razmišljaju.” (Er-Rum 21).
Dakle, Uzvišeni je stvorio ženu za čovjeka, da upotpuni njegov život i da mu bude smiraj. Svaka žena u braku, bi trebala da bude svjesna svoje obaveze i onoga zbog čega je stvorena. Žena nakon stupanja u brak treba sebi uzeti za osnovnu obavezu pokornost svome mužu, naravno u okviru Šerijata. Treba da nauči kako i na koji način će zadovoljiti svoga muža u svim obavezama prema njemu. Svoje obaveze i navike uskladiti prema njegovim, da zaista ona, tj. žena, bude njegov smiraj i da mu njihova kuća bude mjesto odmora i opuštanja.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Da sam ikome naredio da učini sedždu drugom mimo Allahu, naredio bih ženi da je učini svom mužu.”
Čovjek je obavezan da izdržava svoju porodicu i iz tog razloga često radi i teže poslove. Susreće se sa raznim problemima na poslu, a tako i u životu uopće. Zato njegova žena treba da je svjesna njegove obaveze i napora, da se potrudi da, kad njen muž dođe kući, zaboravi na sve probleme i da se u toplom okruženju svoje porodice odmori, opusti i pripremi za novi dan. Treba da razgovara sa mužem i po mogućnosti da mu pomogne u nekim odlukama. Da ga obraduje i ljepotom svoga izgleda, čistoćom kuće, lijepo pripremljenom hranom i svim ostalim što svakog normalnog čovjeka čini sretnim i zadovoljnim.
Nikako žena muslimanka ne treba da zapostavlja kako izgled i čistoću svoga doma, tako ni svoj izgled. Kod nas je poznato da žena obuće najljepšu odjeću kada treba da izađe u čaršiju ili općenito kada izlazi van kuće, a po kući hoda u “ofucanim” majicama. Žena mora da vodi računa da bude uvijek sređena i namirisana u kući za svog muža. Naravno, tu muž može dosta da pomogne, tako što će kupiti svojoj ženi ono što se njemu sviđa da nosi njegova žena pred njim. Naravno, na ženi je obaveza da to traži od svog muža i da procjeni na koji način će se uljepšati svom mužu a da se to njemu dopadne. Dakle, žena treba da se potruditi da bude još jedan užitak od ovodunjalučkih užitaka.
Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: ”Ovaj svijet je pun raznih užitaka, a njegov najbolji užitak je čestita žena. ” (Muslim)
Vratimo se u prošlost i pogledajmo značaj žene za čovjeka.
Poznato je da je prva osoba koje je podržala i povjerovala u Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, njegova žena Hatidža, neka je Svevišnji zadovoljan njom. Prva je primila islam i pomogla ga i vjerom i imetkom. Bila mu je podrška od prvog dana pa sve do svoje smrti. Bila je jako ugledna, lijepa i bogata žena u to vrijeme i mogla je izabrati dunjaluk i uživanje, ali ona je izabrala Allaha i Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Nije ni čudo da ju je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, toliko volio i cijenio nakon njene smrti. I sve druge Poslanikove žene bile su u teškom stanju ali se nisu žalile nego su podržale Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i bile uz njega sve do njegove smrti, a nakon njegove smrti živjele su u pokornosti Allahu i službi islamu.
Zatim, prvi šehid u islamu je bila žena, Sumejja ummu Ammar, neka je Svevišnji zadovoljan njom.
Druga stvar, veoma bitna, je žena kao majka i njena obaveza prema djeci. Zar ima plemenitije obaveze jedna žena od majčinstva. Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta kaže:
”Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke. ” (En-Nahl, 72)
Žena muslimanka, kada sazna da ju je Uzvišeni Allah opskrbio plodom i zanese dijete, od prvog trenutka treba da vodi računa i da čuva ono čime je Allah opskrbio. Treba da se informiše putem knjiga, časopisa ili savjeta drugih, o načinu čuvanja trudnoće i da se pripremi biti majka. Kada dijete dođe u kuću trebala bi, bar teoriski, da ima neka predznanja o novorođenčetu.
Odgoj djeteta je osnovna obaveza jedne žene i svaka žena mora biti svjesna te obaveze. Žena ne odgaja samo običnu djecu, ona odgaja budući ummet Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Prije svega, treba da je milostiva prema svojoj djeci, da ima poštovanja prema njima kako bi i oni bili odgojeni i imali poštovanja prema drugim osobama.
Bilježi Bezar od Ibnul Omera, radijAllahu anhu, da je Resul, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista, svako drvo ima svoje plodove, a plod srca je dijete, i uistinu, Allah neće biti milostiv prema onome ko nema milosti prema djetetu. Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, neće ući u Džennet osim onaj koji je milostiv. ”Pa smo rekli: ”O Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi. ” A on odgovori: “Nije milost u tome da budeš milostiv prema svom prijatelju, već je milost da budeš milostiv prema ljudima”.
Fatima, neka je Uzvišeni zadovoljan njome, kćerka Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, teško je živjela kao i većina žena u njeno vrijeme. Saburila je i podnosila sve što bi je snašlo od neimaštine. Jedno jutro, na Bajram, dok su Husejn i Hasan, radijAllahu anhuma, bili djeca, dotrčali su joj i povikali: “Majko, danas je Bajram! Ljudi nose novu odjeću. Gdje su naša nova odjela? Dopusti da ih uzmemo i daj nam nešto da jedemo!” Kada su djeca pošla navaljivati, srce majke se rastužilo, iz milosti prema dječici pokleklo u saburu. Fatima, radijAllahu anha, ustade, klanja namaz i reče: “O Allahu, sva Ti se pokoravam, ali sam nesposobna da podnesem muku i neimaštinu moje djece. Molim Te podmiri ih!” Još je molila u dovi kad je neko pokucao na vrata. To je bio čovjek koji donese puno hrane i nova odjela za Hasana i Husejna. Fatima, radijAllahu anha, zahvali se Allahu Svevišnjem na darežljivosti, nahrani djecu i pusti ih vani u novim odjelima.
Kao što vidimo, majke pravovjernih, žene Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i kćeri njegove, neka je Uzvišeni zadovoljan svima njima, šta god da su molili Uzvišenog Allaha, Allah bi im dao. Ali oni se nisu žalili, bili su zahvalni i zadovoljni sve do kraja.
Zamjenili su dunjaluk za Ahiret, i bio im je dovoljan Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem.
Zatim majka treba da je blaga prema svojoj djeci, da ih s blagošću odgaja i upućuje na pravi put. Ne treba zaboravljti da upućuje dovu Uzvišenom za njihovu uputu, jer dova majke za svoje dijete se prima.
Bilježi se od Aiše, radijAllahu anha, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu je Allah blag i voli blagost, daje za blagost ono što daje za mudrost. Zaista, blagost, gdje god da bude, ukrasit će to. I neće biti oduzeta a da čovjek neće postati pokvaren.”(Muslim)
Muslimanka treba biti uzrokom odgoja svoje djeca u islamu, da zavole islam i da ga praktikuju zato što znaju da je to jedini ispravan put, zato što će ih islam usrećiti na dunjaluku i Ahiretu, a ne da praktikuju islam zato što tako kažu mama i babo ili što će u suprotnom dobiti batina. Batine bi možda i pomogle u početku, ali ta djeca će jednog dana odrasti i ako u srcu ne bude ljubavi prema islamu, okrenut će se od pravog puta. Molim Uzvišenog da nas ne iskuša neposlušnošću naše djece i molim Uzvišenog da našu djecu uputi na pravi put.
Dakle, treba, uz Allahovu pomoć, da izgradi ljubav prema islamu u njihovim srcima i da ih poduči praktikovanju islama.
Majka treba da je svjesna da svaki njen pokret, postupak, govor… sve to djeca posmatraju i sve to odgojno djeluje na njih. Lični primjer je, u pedagogiji, jedan od najefikasnijih sredstava u moralnom odgoju.
Vrijeme brzo prolazi i djeca neće uvijek biti djeca, a svaka majka je ponosna kada u svojoj djeci vidi dobro odgojenog muslimana i muslimanku. Propustimo li to vrijeme kad smo potrebni svojoj djeci i kad im je potreban odgoj, nećemo imati opravdanja u čitanju knjiga, u čestim sijeljenjima, poslu van kuće, ili u riječima “Trebam vremena za sebe…”.
Allahu Svemogući, sačuvaj muslimanke takvog razmišljanja!
Na kraju bih oporučila prvo sebi, pa onda drugim ženama muslimankama, da budemo čedne i bogobojazne, da nam u životu bude vodilja Kur’an i sunnet Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da nam uzor budu majke pravovjernih i ashabijke, a ne “moderne” žene, te da nam životni cilj bude zadovoljstvo Allaha, subhanehu ve te'ala.