autor: šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Hvala Allahu Gospodaru svijetova!
Neka je blagoslov i spas na na našega vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
O braćo i sestre, esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. I zatim, zaista je bogobojaznost riječ istine i sklonište iskrenosti u srcima poniznih. Prema njoj se šire prsa vjernika i u njoj im je ponos i konačnica. Bogobojaznost je Allahova oporuka precima i potomcima, kao što kaže Uzvišeni u prijevodu značenja:
”Onima kojima je data Knjiga prije vas smo oporučili, a i vama, da se Allaha bojite.”
Riječ koju je Allah uputio svom Vjerovjesniku, neka je na njega blagoslov i spas: ”O Vjerovjesniče, Allaha se boj, i ne pokoravaj se nevjernicima i licemjerima.”
A Vjerovjesnik, Allah ga blagoslovio i spasio, ju je uputio svojim ashabima: ”A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: ”Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!”
Ova je opomena većeg ka manjem, pa kada Allah ovo naređuje svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, onda je onaj ko je na manjem stepenu od njega preči da mu bude naređeno isto.
Bogobojaznost i osjećaj da nas Uzvišeni Allah prati je osnova djela kojima smo zaduženi. I danas, kada dođeš nekome ko je upao u nešto što Allahova vjera kudi i kažeš mu: ”Boj se Allaha!” Lice mu pocvreni, a on se razljuti i misli da ga ti potvaraš u njegovoj vjeri i govori: ”Šta sam učinio? Što da se bojim Allaha?” Oholi se kada mu upućuješ riječ i ustrajava na grijeh i pogrešci, podiže glavu u lice istine, okreće se od sugovornika, poziva se na Allaha kao svjedoka za ono što mu je u srcu, a u vanjštini se pretvara, lijepim, dobrim i ispravnim. Treba se pripaziti da ne budemo od ovakvih, jer Uzvišeni Allah rekao u prijevodu značenja:
”I ima li nepravednijeg od onog ko ajetima Gospododara svoga opomenut bude, pa se on od njih okrene i zaboravi na poslijedice onog što je činio.”
Nema veće nepravde ni goreg grijeha od toga da rob bude opomenut Allahovim ajetima, da mu se razjasni istina od neistine i uputa od zablude, i da ga zastraši, podstakne i upozori, a on se okrene i ne uzme opomenu kojom je opomenut, niti se pokaje od onog na čemu je bio. I zaboravi svoje grijehe koje je počinio i ne osjeti da ga Znalac nevidljivog svijeta prati.
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao Ebu Zerru: ”Boj se Allaha gdje god bio, loše djelo dobrim poprati, ono će ga obrisati, a prema ljudima se lijepim ahlakom ophodi.”
Šu'be je rekao: ”Kad bih poželio izaći rekao bih Hakemu: ‘Imaš li kakvu potrebu?”’ Znači rekao bi: ”Samo ono što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, oporučio Ebu Zerru.”
I rekao je Ibn Mes'ud: ”Među najveće grijehe kod Allaha…” – a u drugoj predaji: ”Najmrži govor kod Allaha je kad čovjek čovjeku kaže ”Boj se Allaha”, a ovaj mu odgovori: ”Drži se sebe. Zar češ mi ti naređivati!”
Prenosi Hannad u djelu ”Zuhd” sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: ”Ljudi će biti na dobru dok budu širili ovu riječ.”
Uzvišeni je rekao u prijevodu značenja: ”Vjernici su samo oni koji kada se Allah spomene, srca im se strahom ispune.”
Rekao je Suddi u komentaru ovog ajeta: ‘‘To je čovjek koji želi učiniti nepravdu, ili naumi uraditi nepokornost, pa kad mu se rekne ”Boj se Allaha” pa mu srce zatreperi, tj. ispuni se strahom i bojazni od Allaha.”
Neprestano su dobročinitelji jedni drugima preporučivali ove riječi.
Tako Zejd ibn Kumejt prenosi da je čuo čovjeka kako govori Ebu Hanifi: ”O Ebu Hanifa, boj se Allaha!” Pa je zadrhtao, poblijedio i umukno, znači Ebu Hanife pa reče: ”Nek’ te Allah nagradi. Kako je samo ljudima potrebno ko će im cijelo vrijeme ovo govoriti.”
Od Asmeija se prenosi da je rekao: ”Ata ibn Ebi Rebbah je ušao kod halife AbdilMelik ibn Mervana u vrijeme haddža. Sjedio je na krevetu, dok su oko njega bili uglednici. Nazvao mu je selam namjestio mu da sjedne na krevet, sjeo pored njega i rekao mu: ”O ebe Muhammede, imaš li kakvu potrebu?” Reče:”O zapovjedniče pravovjernih, boj se Allaha u pogledu Allahovog harema i harema Njegovog Poslanika, pa naredite da se obnove. Boj se Allaha u pogledu djece muhadžira i ensarija, jer si preko njih došao do ove pozicije. Kad su ti prisegu dali, tebi su svoja pitanja povjerili. Ovo su ugledni među ljudima, vođe ljudi. Boj se Allaha u pogledu ljudi na granicama, jer su oni, zaista, bedem muslimanima. Raspitaj se za stanje muslimana, jer si ti za njih odgovoran. I boj se Allaha u pogledu onog ko ti dođe pred vrata, pa vrata ispred njega ne zatvaraj.” Pa, mu je dogovorio: ”Učiniću tako.” Zatim ovaj ustade i ode.
AbdulAziz ibn Jusuf je oporučio svome bratu Zuhejr ibn Nu'ajam pred putovanje pa mu je rekao: ”Boj se Allaha! Tako mi Allaha, draže mi da Ga se rob boji nego da mi sve ove stubove pretvoriš u zlato.”
Neki prethodnici bi na oproštaju govorili: ‘‘Boj se Allaha, jer onaj ko se Allaha boji, nema mu depresije.”
Neki čovjek je Omeru, radijAllahu anhu, rekao: ”Boj se Allaha, o zapovjedniče pravovjernih!” Pa su ga ljudi okružili govoreći: ”Ne grdi emirul-mu'minina”, pa reče Omer: ”Pustite ga!” Nema hajra u njima ako nam je ne budu upućivali, niti ima hajra u nama ako nam se ne bude govorila.”
Boj se Allaha i poštuj Njegove pravo i razmisli kako su države nestale. Pa reče čovjek Junusu ibn Ubejdi: ”Oporuči mi!” Reče: ”Oporučujem ti da se Allaha bojiš i dobro činiš, jer je Allah sa onima koji Ga se boje i dobra djela čine.”
Jedan od dobrih prethodnika je napisao svome bratu: ”Oporučujem ti bogobojaznost, ona je najbolja tajna koju kriješ i najljepši ukras koji pokazuješ i najvrijednije što kod sebe čuvaš.”
Jedan od selefa je svome bratu napisao: ”Oporučujem ti bogobojznost, a i sebi jer je ona najbolja oprema za Ahiret, a i ovaj svijet. Učini je svojim putem ka svakom hajru i bijegu od svakog zla, Allah je osigurao spas njenim nosiocima od onog čega se čuvaju i opskrbu odakle se i ne nadaju.”
Od potpune bogobojaznosti je da čovjek ostavi dozvoljenu stvar iz straha da ne upadne u zabranjeno, a tome svjedoče riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ko se sačuva od sumnjivih stvari, sačuvao je svoju vjeru i čast.” (Bilježi ga Muslim)
Ebu Derda, radijAllahu anhu, je rekao: ”Potpuna bogobojaznosti je da čovek i u najmanjoj stvarčici Svog Gospodara boji, čak da ostavi halal iz bojaznosti da u njemu ne bude harama.
I ne potcjenjuj ništa od dobra da ga učiniš, i ne pocjenjuj ništa od zla da ga se sačuvaš ”pa ko učini trun dobra, vidjeće ga, a ko učini trun zla, vidjeće ga.”
”Čuvaj se grijeha, malih i velikih to je bogobojaznost, poput onog koji bodljikavom zemljom hodi, ne potcjenjuj sitnice, jer zaista su brada od kamenčića sastavljena.”
Rekao je Asme'i: ”Halifa Ebu Džafer el-Mensur se popeo na minber i zahvalio Allahu, pa je ustao neki čovjek i rekao: ‘O vođo pravovjernih, podsjećam te na Onog koji te ne zaboravlja!”’ Pa mu Ebu Džafer odgovori: ”Dobro došao, divno si posjetio, i pravo zastrašio. Allahu se utječem da ne budem od onih koji kada mu se kaže – boj se Allaha, obuzme ga ponos sa njegovim grijehom.”
Mnogi kojima je šejtan uljepšao njihova loša djela, kad se nekom od njih kaže -boj se Allaha- , on se uzoholi s onim što čini, počne tražiti izlaza i govoriti ”Neko je i to ohalalio” i zakači se za razilaženje učenjaka, kao kad mu se, naprimjer, kaže: ”Boj se Allaha i prođi se muzičkih istrumenata!” On ti kaže: ”Taj i taj smatra da je to dozvoljeno.” Kada mu se kaže: ”Boj se Allaha i ostavi bankarske kamate”, on odgovara: ”Pa taj i taj je to dozvolio.” Kada mu se kaže: ”Boj se Allaha i klanjaj u džematu”, on odgovori: ”Po tom pitanju postoji razilaženje među pripravnicima.” I ovako konstatno kad god bude opomenut da uradi hajr , odgovori: ”Nisam ja to dužan” i ”neki učenjaci to ne smatraju obaveznim”, a kad bude opomenut za zlo da ga ostavi, veli: ”Neki to ne smatraju zabranjenim.”
Kaže Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao: ”Nisam očima pogledao, ni jezikom rekao, niti rukom uzeo, niti nogama krenuo dok ne pogledam jel ka pokornosti ili ka grijehu. Pa ako je ka pokornosti, nastavio bih, a ako je ka grijehu ostavio bih.”
Ostavi grijehe i ne obaziri se!
Ostavi grijehe i ne poželi da ih činiš jer posljedica dugih grijeha je propast. Nastoj zadobiti takvaluk (bogobojaznost), jer blago se čovjeku nad čijim jedinicama pobjeđuju desetice. Znači dobro djelo se nagrađuje desetorostruko, a zlo jedanput. Nekim ljudima jedinice pobjeđuju desetice. Zbog brojnosti loših djela kod njega iako se loše djelo piše kao jedno, pa mu zbir grijeha koje je počinio bude veći broj djela, iako dobro djelo nosi desetorostruku nagradu. A blago se onom čije desetice nadjačaju jedinice.
Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi ka svakom hajru, da bude zadovoljan našim djelima i da naš trud nagradi i grijehe da nam oprosti. Allah vas sačuvao! Do idućeg susreta, wesselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!