Islam je počastio ženu veličanstvenim počastima i dao joj sva šerijatska prava i izjednačio je sa muškarcem u ibadetima, obavezama, nagradi i kazni. Osnova u dokazima šerijatskih obaveza je izjednačavanje između oba spola, osim u nekim slučajevima za koje je došao dokaz čineći to striktnim obavezama muškarca kao što je namjesništvo, predvođenje u namazu, džihad i slično tome od ibadeta koji priliče muškarcu i njegovoj prirodi. Islam gleda na ženu, prilikom njenog kontakta sa drugima, sa strane njene biti, čiji je osnov da je ona sva avret (stidna) i razlogom eventualne smutnje. Rekao je Poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, u nekoliko različitih predaja: “Žena je avret, kada izađe uljepša je šejtan u očima muškaraca” (Tirmizija, hadis sahih, Džamiu Sahih, 6690, Albani), ili: “Nisam ostavio poslije sebe fitnu opasniju za ljude od žena” (Mutefekun alejhi, Buhari, 5096; Muslim 2740), ili: “Bojte se žena zaista je prva fitna Beni Israila bila u ženama” (Muslim, 2742). Rekao je Allah, subhanehu ve te ‘ala, kao što stoji u prijevodu značenja: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi” (Alu-Imran, 14) Na osnovu predhodno spomenutog Šerijat je postavio pravila, principe i edebe ženi u njenom ponašanju sa drugima, kako bi se izbjegla smutnja i ostvarile vrijednosti, te kako bi se sačuvala od ružnih stvari i poroka. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke šerijatske propise vezane za žene koji u sebi sadrže njenu počast i zaštitu njene časti. Iako će neprijatelji ove vjere ovo razumijeti i protumačiti strogim naredbama, zabranama i lišenja žene njenih “prava”, njihova istinska suština spozna se prilikom temeljnog proučavanja i praktičnog primjenjivanja.
Boravak u kući
Uzvišeni je rekao: “U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. ” (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)
Rekao je Imam Kurtubi: “Značenje ovog ajeta je naredba za neophodnim boravakom u kući. Iako se u ovom ajetu Uzvišeni obraća ženama Poslanika, neka je na njega Allahov mir i spas, ajet obuhvata i druge žene sa svojim značenjem. Ajet nije izričit da se odnosi na sve žene, međutim, Šerijat je prepun dokaza koji naređuju ženi da boravi u kući i da je ne napušta osim u nuždi.” (Tefsir El-Kurtubi, kod ajeta u suri Al-Ahzab,33)
Naredba pokrivanja - hidžab
Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja Al-Ahzab, 59)
Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: “Uzvišeni naređuje svome Poslaniku da naredi ženama vjernika, te posebno svojim ženama i kćerkama, zbog njihovog ugleda - da spuste niza se njihove haljine, kako bi se raspoznale od džahilijetskih žena i od obilježja ropkinja, a džilbab je ogrtač preko marame.”
Prokomentirao je Ibn-Atije, Allah mu se smilovao, ovaj ajet:
„U to vrijeme je bio običaj arapkinja, kako ropkinja tako i mnogih drugih žena, po pitanju značenja hidžaba, da otkrivaju lica, što je vodilo tome da su ih muškarci gledali i razmišljali o njima. Allah, subhanehu ve te ‘ala, je naredio Svome, Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da naredi ženama da spuste svoje džilbabe, kako bi se prekrile, te se tako raspoznale od drugih.” (El Muharer El-Vedžiz kod tefsira spomenutog ajeta)
Zabrana pokazivanja ljepote i ukrasa
Allah, subhanehu ve te ‘ala, je rekao: “U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte!” (Prijevod značenja Al-Ahzab, 33)
Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zabranjuje se njima otkrivanje kao u paganskog doba, a to je pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je kosa, lice, vrat, grudi, potkoljenica ili slično tome što je od ukrasa. Jer je u tome veliki nemoral i iskušenje što podstiče srca muškaraca da upražnjavaju razloge prostitucije. Ukoliko Uzvišeni Allah, upozorava majke svih vjernika od ovih stvari sa njihovom čistoćom i imanom, pa druge žene su preče da se upozoravaju i bojati se je za njih više od razloga smutnje.” (Hukmu Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije, br. 14)
Naredba obaranja pogleda i čuvanja stidnih mjesta
Uzvišeni je rekao: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim …” (Prijevod značenja An-Nur, 31)
Ibn-Kesir je rekao:
“Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha ženama vjernicama, zbog Njegove ljubomore prema ženama vjernika, kako bi se razlikovale od žena paganskog doba i radnji mnogoboškinja.”
Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: “Naređeno je vjernicama da obaraju njihove poglede i čuvaju stidna mjesta, isto kako je to naređeno muškarcima, kako bi se sačuvale od razloga fitne i iskušenja i da bi se podstakle na čednost i ispravnost.” (Hukmu Es-Sufuri ve El-Hidžab, Medželletu el-buhus el-islamije)
Zabrana pokazivanja ukrasa osim njenim bližnjim
Uzvišeni Allah je rekao: “… I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje.” (Prijevod značenja An -Nur, 31)
Ibn-Kesir je rekao: “Znači da ne otkrivaju nešto od ukrasa strancima osim ono što se ne može sakriti. Ibn-Mes’ud, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: ‘Kao što je ogrtač i odjeća, ono što su oblačile arapske žene od pregrtača, s kojim su prekrivale njenu odjeću. Dok ono što bi se otkrilo od donjih krajeva odjeće ne bi bio grijeh, jer se to ne može sakriti’”
Sejid Kutb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Dozvoljeno je ženi ukrašavanje, odazivajući se njenoj prirodi. Svako žensko je oduševljeveno da bude lijepo i da izgleda lijepo, s tim da se ukrašavanje razlikuje od vremena do vremena. Osim što su njeni razlozi po prirodi isti, a to je želja za sticanjem ljepote i njenog upotpunjavanja i isticanja ljudima. Islam se ne suprostavlja toj prirodnoj želji, nego je on uređuje i oblikuje i čini je da se usmjerava u ispravnom pravcu, ka jednom muškarcu - svom sudrugu. Gleda kod nje ono što nitko ne gleda mimo njega i njeni srodnici mogu, oni koji su u ajetu spomenuti, da vide samo neke dijelove od njenih ukrasa i ljepote, kojima ne pobuđuje strast to gledanje.’” (Fi zilali Kur`ani kod spomenutog ajeta)
Zabrana skretanja pažnje na sebe sa svojim govorom
Allah, subhanehu ve te`ala, je rekao: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite” (Prijevod značenja Al-Ahzab, 32)
Ibn-Kesir, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: “Znači kad bude morala da priča sa strancima, da se ne osjeti u njenom glasu nježnost, da žena ne priča sa strancima onako kako priča sa svojim suprugom.”
Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, je rekao: “Svoj govor ne čini nježnim kada se obraća ljudima, kako to rade one koje su pod sumnjom od žena, jer je to uzrok velike smutnje koja je spomenuta u riječima: ‘…pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno…’ (Al-Ahzab, 32), tj. pokvarenost, sumnja i licemjerstvo.” (Fethu El-Kadir kod spomenutog ajeta)
Zabrana osamljivanja sa strancima i putovanje samoj bez mahrema
Prenosi se od Ibn-Abbasa, Allah sa njim bio zadovoljan, da je čuo Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov mir i spas, da je rekao: “Neka se ne osamljuje čovjek sa ženom, osim da je sa njom njen mahrem (bliži srodnik) i ne putuje žena osim sa njenim mahremom.”, pa je ustao čovjek i rekao: „O Allahov poslaniče, moja žena se zaputila na hadždž, a ja sam se upisao u tu i tu bitku, na to je odgovorio: “Idi i obavi hadždž sa svojom ženom” (Buhari, 1862; Muslim, 1341)
Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: “U ovom hadisu je zabrana osamljivanja sa strankinjom i to je Idžma`a -saglasnost učenjaka!” (Fethul-Bari)
K’adi I’jjad, Allah mu se smilovao, je rekao: „Žena je kušnja i zabranjeno je osamljivanje sa njom, jer su ljudske duše sklone želji prema ženama. Šejtan je zavladao sa muškarcima putem žena i one su avret koji zahtjeva da se pazi i čuva, zbog toga je potreban ljubomoran bliži srodnik, koji ih štiti i one su bezbijedne na putu u njegovom prisustvu od onoga, od čega se pobojavaju.” (Ikmal El-mua`lim, 4/448)
Upozorenje na ulazak kod žena bez prisustva mahrema
Prenosi Ukbe sin Amirov, radijallahu ‘anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, rekao: “Čuvajte se od ulaska kod žena.”, pa je rekao čovjek od Ensarija: „O Allahov Poslaniče a šta je sa hammom (mužev srodnik, brat)?”, rekao je: “Djever je kao smrt!” (Buhari, 5232; Muslim, 2083) Komentariše El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: “Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve selem, riječi: “Djever je kao smrt!”, znače da njegov ulazak kod bratove žene sliči smrti u ružnoći i pokvarenosti, što je haram. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ukazao na tu zabranu i poistovjetio ga sa smrću, jer ga ljudi toleriraju sa strane supruga i supruge, zbog međusobne prisnosti, kao da on nije stranac u odnosu na ženu, što je slično arapskoj uzrečici: “Lav je smrt!”, i “Rat je smrt”, što znači da lavov susret vodi u smrt, isto tako je ulazak djevera kod žene vodi ka smrti vjere ili u njenu smrt zbog rastave koja će doći zbog muževe ljubomore, ili do njenog kamenovanja na smrt, ukoliko bi počinila sa njim zinaluk.” (El-Mufhim, 5/501)
Udaljavanje od miješanja sa muškarcima čak i u ibadetima
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji saffovi muškaraca su prvi, a najgori zadnji, a najbolji saffovi žena su zadnji, a najgori prvi.” (Sahihu Muslim, šerhu Nevevi, 132)
El-Kurtubi je rekao: „Prokomentirao je Imam Nevevi, Allah mu se smilovao: ‘I zaista je data prednost zadnjim safovima žena, koje su prisutne sa ljudima, zbog njihovog udaljavanja od miješanja sa ljudima i njihovog gledanja, te zbog toga što se srce uzbudi prilikom njihovih pokreta ili slušanja govora, a pokudio je prve safove žena zbog toga što su oni suprotni od toga!’”
(Šerhu sahihu Muslim, 4/133)
Šejh Ibn-Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: “U vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nisu se žene miješale sa muškarcima, ni u mesdžidima ni na pijacama miješanjem na kojeg danas upozoravaju današnji reformatori. Kur’an i Sunnet usmjeravaju učenjake ummeta da upozoravaju na to miješanje, bojeći se njegove smutnje. I žene koje su klanjale u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžidu, klanjale su u saffovima udaljenim od saffova muškaraca, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je običavao reći: “Najbolji saffovi ljudi su prvi, a najlošiji zadnji i najbolji saffovi žena su zadnji, a najlošiji prvi”, zbog opreznosti da se ne iskušaju zadnji saffovi ljudi sa prvim saffovima žena. U svoje vrijeme Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je naređivao ljudima da sačekaju u izlasku kako bi prošle žene i izašle, te kako se ne bih pomiješale sa ljudima na kapijama mesdžida i pored toga što su svi oni, muškarci i žene, bili na imanu i bogobojaznosti, pa kakvo je stanje onih poslije njih? Ženama je bilo zabranjivano da istraživaju puteve, naprotiv naređeno im je da se drže krajeva puta,kako ne bi došlo do kontakta sa ljudima i radi fitne prilikom međusobnog doticaja u trenutcima kretanja.” (Hukmu ihtilat fi ta`limi, Medželletu el-buhus el-islamije)
Zabrana izlaska namirisane žene
Prenosi Ebu- Musa El-Eša’ri, radijallahu ‘anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: “Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi, pa oni osjete njen miris, ona je bludnica!” (Ebu-Davud, 4167; Tirmizi, 2937; hadis sahih, Džami Sahihu, 323, Albani)
Mubarekfuri, Allah sa njim bio zadovoljan, je rekao: „Zbog toga što je ona pokrenula strast kod muškaraca i učinila ih da je gledaju, a onaj koji pogleda u nju učinio je blud sa njegovim očima, ona je razlog bluda očiju pa je zbog toga griješna.”
(Tuhfetu El-Ahvezi, 8/58)
Ljubomora prema ženama
Šejh Muhamed Ahmed El-Mukadem kaže: „Zaista je od tragova počasti Islama prema ženi to što je On zasijao ljubomoru u dušama muslimana i cilj sa ljubomorom je naklonjenost koja prisiljava muškarca da čuva ženu od svakog harama, izobličenosti i sramote. Islam smatra odbranu časti i ljubomoru prema porodici džihadom, zbog čega se žrtvuje krv i na čijem se putu žrtvuje život, pa onaj koji tako radi nagrađuje se stepenima šehida u Džennetu. Prenosi Seid sin Zejdov, radijallahu ‘anhu, da je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, rekao: “Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, i ko pogine braneći svoj život, on je šehid, i ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!” (Tirmizi, Ebu-Davud, hadis-sahih, Džami Sahih, 6445, Albani) Šta više, islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja, onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. S’ad ibn Ubade, radijallahu ‘anhu, je rekao: „Kada bih vidio čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom od sablje!”, što je doprlo do Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, gdje je rekao: “Čudite se S’adovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!” (Buhari, 6846; Muslim, 1499) S druge strane nalazimo žestoku prijetnju prema onome tko nema ljubomore. Abdullah sin Omerov, Allah sa njima obojicom bio zadovoljan, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Trojicu neće Allah, azze ve dželle, ni pogledati na Sudnjem Danu, neposlušnog prema njegovim roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)!”(Ahmed 2/134, Nesa`i, 2561; Džami`u sahih, Albani, 3071) (Avdetu El-Hidžab, 3/114-115,skraćeno)
Džihad
Islam je izostavio ženu od džihada i nije je obavezao njim, jer je to ibadet koji je striktno vezan za mušku prirodu, s tim da se dozvoljava ženi izlazak u džihad u slučaju nužde, kao što je liječenje ranjenih i slično tome, pazeći u tome na šerijatske norme. Prenosi se od Aiše, Allah sa njom bio zadovoljan, da je upitala: „O Allahov Poslaniče da li je na ženama džihad?”, pa je odgovorio: “Da, na njima je džihad u kojem nema borbe, hadždž i umra!” (Ibn-Madže, 2892., Šejh Albani kaže da je lanac prenosioca vjerodostojan i da je osnova hadisa kod Buharije: 1861 i 2784.)
Ovo su pojedine počasti za ženu muslimanku jer ih ima puno više i kada bismo istinski tražili našao bi se daleko veći broj od ovoga što smo spomenuli, kao što je: zabrana rukovanja sa ženom strankinjom, obredi - čija je specifičnost da se izgovaraju povišenim glasom kao što je ezan i ikamet. Konzesus učenjaka je da to nije ispravno od žene, isto tako nije joj dozvoljeno da bude imam muškarcima, zatim nije joj dozvoljeno da udaje sama sebe ili da bude staratelj drugoj ženi prilikom udaje i to je mišljenje većine učenjaka, nije joj dozvoljeno slijeđenje dženaze i posjeta mezarja itd.
