Friday, December 28, 2018

Intervju s ženom šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, o njihovom zajedničkom životu

izvor: Intervju je obavila sestra Maha bint Husein Eš-Šemmar ,
objavljen je u magazinu „El-Mutemejjizeh“, broj 45., Ramazan, 1427. H.g.

Porodični život islamskog velikana Ibn Usejmina, rahimehullah: Ovi članci predstavljaju transkripciju i prijevod intervjua s Ummu Abdullah, ženom uvaženog šejha Muhammeda ibn Saliha El-Usejmina, rahimehullah. Kroz niz pitanja o porodičnom životu ovog islamskog velikana, imat ćemo priliku da naše živote usporedimo s njegovim, i da uzmemo vrijedne pouke i poruke. Uz Allahovu dozvolu, svi ćemo se moći okoristiti iz primjera uvaženog šejha, rahimehullah, kao i iz primjera njegove žene, koja zaslužuje poštovanje islamskog ummeta zbog velike uloge koju je imala pomažući šejhu u traženju i širenju korisnog znanja.

Pitanje 1.: Da li je postojala neka razlika u ljubavi i trudu šejha Ibn Usejmina prema stjecanju znanja, da’wi i ibadetu u odnosu kad je bio mlađi i kad je zašao u godine?

Ummu Abdullah: Nisam nikad primijetila slabljenje ili slabost u njegovog volji za stjecanjem znanja, da’wi i ibadetu, bez obzira na njegove godine. Naprotiv, s vremenom se povećavao broj njegovih obaveza, a tako je bilo i s ibadetima, do te mjere da čak ni tokom njegove teške bolesti nije bio nemaran niti jedan trenutak; svaku je sekundu provodio u sjećanju na Allaha, ibadetu Njemu, podučavanju ili usmjeravanju.

2. Šta vas je zadivilo u njegovom životu?

Ummu Abdullah: Njegov je život bio primjer kojeg bi trebali slijediti, a posebno njegov sabur i želju za traženjam znanja, kao i ljubav prema podučavanju i širenju nauke. Takođe, njegova pobožnost je nešto što možda ne poznaju mnogi koji mu nisu bili bliski.

3. Na koji se je način ophodio prema djeci u privatnom životu?

Ummu Abdullah: Njegovo se ophođenje prema sinovima i kćerima može podijeliti u dva dijela:

Prvo, dok su bili manji, šejh je nastojao da im bude što bliži, brinuo se o njima, podučavao ih nekim islamskim principima, i pratio je njihove uspjehe u učenju. Takođe, brinuo se o tome da ih usmjeri, prekori ili podstakne. Na primjer, ponekad bi djecu vodio s sobom u džamiju radi džematile-namaza. Podsticao je djecu i da poste par dana mjeseca Ramazana. Podsticao bi ih i da nauče napamet neke kraće sure iz Kur’ana i nagradio bi ih kad bi to uspjeli.
Kada su djeca narasla i sazrijela, tada je bio čvrst i odlučan po pitanju izvršavanja islamskih obaveza i u discipliniranju u slučaju nemara, mada je i prilikom kažnjavanja imao cilj i razumijevanje. Ponekad, nije oklijevao da uradi šta je potrebno da promijeni ili ispravi njihove greške. Također, imao je u djecu povjerenje da će sama obaviti neke stvari kako bi ih podučio samostalnosti: stalno bi ih podsticao na čestitost i vodio o tome računa.

4. U kojim bi se situacijama šejh ljutio, i kako se je borio s ljutnjom?

Ummu Abdullah: On bi se rasrdio ukoliko bi se prekršile Allahove granice. A što se tiče mene kad bih se naljutila na djecu, prvo bi me nastojao smiriti, a nakon toga bi prekorio onoga koji je pogriješio. Općenito, pejh je bio tih čovjek i nije se brzo ljutio; a i kad bi se naljutio, njegov bi gnjev brzo splasnuo. To je jedna od Allahovih blagodati prema njemu, a to je nešto što bih i ja voljela da imam.

5. Kako je ustajao nakon sna? Da li je koristio alarm, ili ga je neko od ukućana budio?

Ummu Abdullah: Po pitanju buđenja iz sna na prvom mjestu se je oslanjao na Allaha, potom na alarm, a tek onda na nas. Obično bi ustajao iz kreveta prije alarma i prije nego bih ga ja stigla buditi.

6. Da li je šejh Ibn Usejmin ikad išao s svojom porodicom u prirodu ili na izlet?

Ummu Abdullah: Da, svake sedmice nakon džuma-namaza, familija je odlazila na izlet u na jedno obližnje mjesto, i tamo bismo ručali. Šejh je tada vrijeme provodio u igri s djecom, poput trkanja ili rješavanja zagonetki. Takođe, on bi ponio i jednu puškicu i natjecao se s djecom u streljaštvu i gađanju.

7. Kako je šejh Ibn Usejmin postio tokom godine?

Ummu Abdullah: Šejh je ustrajno tokom cijelog života postio tri dana svakog mjeseca. Takođe, postio je 6 dana u ševvalu, 10 prvih dana zul-hidždžeta, i dan Ašure.

8. Kako je šejh Ibn Usejmin odabirao imena djece?

Ummu Abdullah: On je imao običaj da odabere imena poput Abdullah i Abdur-Rahman. Ostala je imena prepustio ukućanima da se dogovorimo. Mi bismo odabrali ime i rekli mu ga; on bi se ili složio ili nas zamolio da izabaremo neko drugo. A Abdullah i Abdur-Rahman su imena dvojice njegovih sinova.

9. Koje su to neke stvari koje bi obradovale šejha?

Ummu Abdullah: Nema sumnje da bi se šejh obradovao svaki put kad bi čuo za uspjeh islama i muslimana.
A što se tiče porodičnog okruženja, radovala su ga druženja s porodicom i djecom. Takođe obradovalo ga je kad je dobio unuke. Imao je običaj da djeci raširi svoj ogrtač i dopusti im da se u njega skriju i onda bi se raspitivao za njih, gdje su; tako je činio više puta. Kasnije bi ih vodio u svoju biblioteku gdje je čuvao posebnu vrstu slatkiša koju su djeca zvala „halvetu-ebii“ (slatkiši moga babe). Mi smo se trudili da djeca sama nikad ne pronađu ne slatkiše, osim kad budu s šejhom. Uprkos svojim brojim obavezama, šejh je vodio računa o tome da posjeti svoje unuke u njihovim kućama ili ako se razbole u bolnici; ovo je mnogo značilo kako djeci, tako i njihovim roditeljima.

10. Koliko je djece imao šejh Ibn Usejmin?

Ummu Abdullah: Šejh je imao 5 sinova i 3 kćerke.

11. Da li mu je neko dijete posebno priraslo srcu?

Ummu Abdullah: Šejh je nastojao biti pravedan prema djeci u svim stvarima, malim i velikim. Ukoliko bi među djecom primjetio bilo kakvu razliku, nikad to ne bi javno iznosio jer to ne bi bilo pravedno.

12. Koje je dijete bilo najviše pogođeno njegovom smrću?

Ummu Abdullah: Svi su oni bili povrijeđeni, i ja sam osjećala da u tom bolu nismo bili sami jer je šejh bio poput oca mnogim muslimanima širom svijeta, koji su svi bili tužni zbog njegove smrti.

13. Koje je najmlađe dijete?

Ummu Abdullah: Najmlađa je kćerka koja sad ima 21 godinu.

Pitanje 14. Zašto šejh Ibn Usejmin nije koristio kanu, tj. zašto nije bojao svoju bradu?

Ummu Abdullah: Vjerovatno nije imao dovoljno slobodnog vremena da to učini. Tako mi je rekao.

15. Koji su bili koraci koje je Šejh poduzimao na putu traženja znanja, i koja je u tome bila Vaša uloga?

Ummu Abdullah: Šejh je započeo s predavanjima u Velikoj džamiji u Unejzi, odmah nakon preseljenja na ahiret njegovog učitelja, šejha Abdur-Rahmana ibn Nasira Es-Sa’adija. To je bilo i prije nego sam se ja za njega udala. U to doba, on je gledao na sebe samo kao na talibu-l-ilma (tragaoca za znanjem).
Što se tiče moje pomoći, nastojala sam da ga ne odvratim od traženja i širenja znanja. Trudila sam se da mu pružim sve ono što je podržavalo njegove napore. Nadgledala sam i vodila i brigu o djeci, izuzev u stvarima koje su zahtijevale njegovu direktnu pažnju, kako bi on mogao dati smjernice, prijekor ili rješenje.

16. Kako je Šejh pravio balans između da’we, koja je oduzimala najveći dio vremena, i porodičnih i društvenih obaveza?

Ummu Abdullah: On je veliku pažnju poklanjao organizaciji i planiranju svoga vremena. Na primjer, odredio bi sebi posebno vrijeme za: podučavanje, fetve, da’wu, ibadet, porodicu, djecu, društvene obaveze, i održavanje rodbinskih veza.
Ukoliko u određenim vremenima ne bi bio u stanju da lično učestvuje u nekim obavezama, nastojao je da to nadoknadi, makar i preko telefona.

17. Kako je šejh gledao na edukaciju i upućivanje svoje djece?

Ummu Abdullah: On je bio zagovornik obrazovanja; međutim, nije tjerao svoju djecu da izaberu neko posebno polje, već im je služio samo savjetnik vezano za njihove želje. Dovoljan dokaz tome jeste da su djeca završila različite vrste školovanja; neki šerijatsko (fikh), drugi vojno, a neki pedagoške nauke.

18. Vezano za Šejhov rad i obaveze, nameće se pitanje njegovog odsustva od porodice i kuće. Kakva je u svemu tome bila Vaša uloga, i kako ste nadoknađivali njegovo odsustvo?

Ummu Abdullah: Čak i kad bi bio odsutan od kuće zbog predavanja u Unejzi ili zbog putovanja, nastojao je da se s djecom redovno čuje preko telefona, a nakon povratka bi provjeravao njihovo stanje.
Moju ulogu u svemu tome ne vrijedi ni spominjati jer nismo nikad izgubili osjećaj da je on tu s nama. Općenito gledano, nastojala sam da djeca razumiju da njihov babo puno radi i da ima puno obaveza. Podsticala sam ih da budu strpljivi, a on bi im sve to nadoknadio kad bi se vratio kući.

19. Možete li nam nešto reći vezano za njegov ibadet u kući?

Ummu Abdullah: Bio je veoma revnostan po pitanju obavljanja namaskih sunneta u kući, osim u izuzetnim okolnostima. Nastojao je da se što češće budi u zadnjoj trećini noći, i prije sabaha bi klanjao vitr, s dodatkom zikra i istigfara, što nije nikad napuštao.

20. Kako je izgledala njegova dnevna rutina? Na primjer, kad bi usnuo i kad bi se budio, kad je doručkovao, ručao i večerao?

Ummu Abdullah: Šejh se je obično budio u posljednjoj trećini noći, klanjavši onoliko koliko bi Allah odredio.
Prije sabahskog ezana, klanjao bi vitr.
Nakon ezana je klanjao sabahske sunnete, i budio bi ukućane prije odlaska u džamiju radi farz-namaza.
Nakon sabaha, vratio bi se kući i u dvorištu učio jutarnji zikr i Kur’an sve dok Sunce ne bi odskočilo.
Nakon toga bi otišao na spavanje sve do 8 sati ujutro.
Ovako je obično izgledao početak dana ukoliko Šejh ne bi imao obaveze na fakultetu. Nakon buđenja, malo bi doručkovao i pripremao posao i čitao u svojoj radnoj sobi. Klanjao bi i duha-namaz, prije nego bi otišao u džamiju radi klanjanja podne-namaza. Nakon povratka, ručao bi s porodicom u oko 1:30 poslije podne.
Nakon toga bi odgovarao na telefonske pozive, sve do oko 20 minuta prije ikindije. Tada bi se odmorio 15-tak minuta ili manje, i potom otišao na ikindiju u džamiju.
Nakon preslušavanja studenata, vratio bi se u radnu sobu, a potom otišao u džamiju na akšam i radi dersa koji bi držao sve do jacije.
Obično bi se nakon toga vratio kući, i lagano večerao. Tada bi odlazio u radnu sobu kako bi ili držao predavanja van Kraljevine preko telelinka, ili bi držao sastanke. Ovako je izgledao njegov dnevni raspored tokom većine godine, mada bi se to mijenjalo tokom nekih vremena, poput Ramazana, hadždža, ili tokom ljetnjeg raspusta.
Imao je takođe i nekoliko sedmičnih obaveza koje bi obavljao ili u kući, ili van nje. Neke od tih obaveza su uključivale: srijedom naveče sastanci s šerijatskim sudijama, sastanci s imamima koji bi trebali da drže hutbu te sedmice, sastanci s univerzitetskim profesorima i osobljem, i sastanci s ljudima iz Hizbe (šerijatske policije). Ovi bi sastanci potrajali sve do 11 ili 12 naveče, a nakon toga bi odlazio na spavanje.

21. Kakav je bio njegov raspored tokom Ramazana, a posebno nakon iftara?

Ummu Abdullah: Šejh je imao drugačiji raspored tokom Ramazana. Tada je većinu vremena provodio u džamiji učeći Kur’an i ispunjavajući potrebe drugih ljudi. Takođe, na iftar bi svojoj kući zvao studente i siromahe. Nakon jacije bi se vratio kući radi večere i radi davanja fetvi preko telefona. Takođe, mnogi bi ljudi posjećivali naš dom kako bi poselamili Šejha ili radi fetvi.

22. Gdje je šejh volio da provodi svoje slobodno vrijeme?

Ummu Abdullah: Šejh nije nikad imao slobodnog vremena; čitavo je njegovo vrijeme bilo ispunjeno obavezama. Čak i kad bi sjedio s nama, zazvonio bi telefon, i znao je provesti dosta vremena odgovarajući na poziv. „Slobodno vrijeme“ je provodio šireći znanje, ispunjavajući tuđe potrebe i izdavajući fetve.

23. Koliko je sati dnevno Šejh spavao?

Ummu Abdullah: To nije prelazilo 3 do 4 sata spavanja u jednom navratu. Ukupno gledano, ta cifra nije prelazila 6 sati u toku jednog dana i noći.

24. Koga je od svojih učenika Šejh hvalio, često spominjao i čijim se posjetama radovao?

Ummu Abdullah: On je na sve studente podjednako gledao. Svi su mu oni bili poput sinova, i nijednog od njih nije posebno hvalio, već se jednako ophodio kada bi se susreli ili kada bi ih dočekivao u našoj kući. Takođe, on je uzimao učešće u njihovim svečanostima, sastancima, putovanjima, ili bi im pomagao ukoliko bi nekom od njih nešto zatrebalo.

25. Kako je Šejhova porodica gledala na njegov zuhd (asketizam) i skromnost?

Ummu Abdullah: Mi smo na njega gledali kao na uzor u svim stvarima, i divili smo se njegovoj skromnosti i zuhdu, a to nam je pružalo smiraj jer on nije volio niti želio poseban tretman.
On je bio jednostavan čovjek koji je u svim stvarima volio blagost i olakšanje.

26. Možete li nam reći nešto o Šejhovom korištenju interneta, i to neposredno nakon njegove pojave u Kraljevstvu? Ummu Abdullah: Moj muž je bio među prvima koji su podsticali i koristili usluge interneta radi širenja, pomaganja i podučavanja islamskom znanju. Najveći dokaz za to jeste otvaranje njegove internet stranice, a na kojoj se nalazi najveći dio njegovih djela. Stranicu trenutno održava jedna humanitarna organizacija osnovana nakon smrti mog muža.

27. Kada je šejh Ibn Usejmin nabavio automatsku telefonsku sekretaricu?

Ummu Abdullah: Mnogi ljudi ne znaju da je moj muž bio veoma zainteresovan za savremene elektroničke uređaje. Imao je i ljude koji su ga snabdijevali s najnovijim tehnološkim dostignućima, tako da je čak ponekad posjedovao određene sprave i prije njihove zvanične prodaje. Spomenut ću samo neke: elektronski satovi, uređaji koji su određivali pravac kible, uređaji za snimanje zvuka, mobilne telefone, i automatske telefonske sekretarice. A tu je spravu nabavio čim je predstavljena u Kraljevstvu. Mnogo ju je i često koristio, programirajući je i snimajući svoje poruke. Kad bi odlazio na putovanje, na sekretarici bi ostavljao audio poruku o tome kako da se s njim čujemo. Čak nam je i u tim stvarima bio uzor.

28. Da li je šejh Ibn Usejmin kupovao novine i kako je dobijao informacije o lokalnim i svjetskim dešavanjima?

Ummu Abdullah: Jedne smo novine dobijali na kućnu adresu kao poklon, i muž bi ih pregledao ukoliko bi imao vremena. Ponekad bi zatražio i makaze kako bi izrezao važne vijesti ili članke. Takođe, pratio je vijesti preko radija, i to obično tokom doručka. Tada bi ili slušao učenje Kur’ana ili vijesti koje su emitirali radio Rijad ili BBC. Ukoliko bi se nešto važno dešavalo, tada bi duže vremena provodio slušajući vijesti.

29. Da li se je ikad desilo da vas je šejh Ibn Usejmin zamolio da nešto uradite, a što vam je bilo čudno i neugodno?

Ummu Abdullah: Mnogi ljudi ne znaju da sam ja prije udaje bila nepismena i nisam pohađala nikakvu školu. Nakon udaje za šejha Ibn Usejmina, imala sam mnogo obaveza i trudila se da mu obezbjedim ugodne uvjete kako bi mogao učiti i podučavati druge. Nakon što smo dobili djecu, zabavila sam se oko njih, i to mi je oduzimalo većinu vremena, a još na to dodajte brigu koju sam vodila o muževim potrebama. Nakon što su djeca porasla i smanjile se moje obaveze, iznenadila sam tome što me je muž počeo nagovarati da upišem školu za odrasle. Isprva sam oklijevala, ali na kraju sam ipak odlučila da se upišem. Tokom mog školovanja, muž je pratio moj rad i nije dopuštao da mi neki od sinova radi „zadaće“ ili potpisuje knjižice. Govorio je: „Ja ću se potpisivati na sve vezano za tvoje školovanje.“ Taj period ne mogu zaboraviti zbog brojnih, neizbrojivih koristi.

30. Šta ste Vi naučili od Šejha? Da li ste učili šerijatsko znanje od njega? Da li ste ikad davali fetve ili odgovore na pitanja?

Ummu Abdullah: Muž me je podučio svemu vezanom za ovosvjetska pitanja, bilo to s društvene ili šerijatskopravne strane.
Što se tiče davanja fetvi, ipak se na to ne bih usudila. Moja je uloga bila jedino da sam mužu prenosila pitanja, i potom dostavljala odgovore i fetve ljudima.

31. Možete li nam nešto još reći o tome kako se Šejh ophodio prema djeci ili komšijama?

Ummu Abdullah: Muž se je prema djeci, komšijama kao i svim ljudima ponašao s jednostavnošću i blagošću. Jedna od takvih ugodnih situacija jeste da bi snimao kako neko od naše ili djece iz komšiluka uči Kur’an ili ilahije. Kada bi narasli, on bi im puštao te kasete prilikom zajedničkih susreta. Mi i do današnjeg dana čuvamo neke od tih kaseta.

32. Da li je šejh Ibn Usejmin bio mnogo žalostan nakon smrti šejha Abdul-Aziza Ibn Baza, rahimehullah?

Ummu Abdullah: Svakako da ga je mnogo pogodilo preseljenje na ahiret šejha Ibn Baza, čiji je učenik bio. Njegovu tugu su mogli osjetiti svi oko njega. Molim Allaha da nas s njima spoji u Džennetima uživanja.

33. Možete li nam nešto reći o Šejhovoj darežljivosti spram ljudi koji su u potrebi?

Ummu Abdullah: Mi smo osjećali njegovu brigu o takvim ljudima, bez obzira na njihovu udaljenost ili blizinu. Naprimjer, vodio je računa o potrebama svoje porodice i rođaka kojima je potrebna pomoć. Tako je postupao i s našim komšijama, pomažući im kako je god mogao, tješeći ih u vremenima belaja i dijeleći njihove radosti.

34. Da li je Šejh prije smrti ostavio neki savjet onima svojim ukućanima i voljenima?

Ummu Abdullah: Prije same smrti, muž nije ostavio neki poseban savjet, već nas je tokom čitavog svog života savjetovao i podsticao na ono što će nam koristiti po pitanju dunjaluka i vjere.

35. Da li je Šejh ikada putovao nekim drugim povodom, mimo stjecanja znanja?

Ummu Abdullah: Ne, on nije putovao osim s nijjetom potrage za znanjem. Putovao je do Mekke radi umre, a tada bi odvojio vrijeme za držanje dersova i predavanja. Takođe, putovao je do Rijada i Taifa kako bi prisustvovao sastancima uleme.

36. Kakve poklone je šejh Ibn Usejmin davao Vama kao supruzi, a kakve svojoj djeci, i drugim ljudima?

Ummu Abdullah: Tokom svog života, a u skladu s mogućnostima, moj muž nije ništa uskraćivao niti štedio prema bližnjima niti drugim ljudima. Svakako najveći dar koji nam je davao jeste pozivanje ka Allahu, i dova koju je za nas učio. Molim Allaha da primi njegove dove, da mu ih upiše u dobra djela i da nas opskrbi čestitošću i nakon njegove smrti.

37.  Možete li nam nešto reći o ophođenju šejha Ibn Usejmina prema gostima i musafirima?

Ummu Abdullah: Moj je muže sve goste dočekivao srdačno, s jednostavnošću i istinskim osjećajem dobrodošlice.  Pobrinuo bi se da se osjete kao gosti, i nije niti jedan dan prošao, a da on nije nekoga doveo da ga ugosti, bilo to na ručku, večeri ili između toga. Nas je radovao dolazak njegovih gostiju i učinili bismo da se osjete počašćenim.

37. Da li vam je Šejh ikad spominjao događaje koji su se dešavali u džamiji?

Ummu Abdullah: On bi uvijek spominjao one stvari koje je smatrao da su prikladne.

38. Koja je bila vaša uloga po pitanju Šejhovih putovanja?

Ummu Abdullah: Nastojala sam da ga podržim i ohrabrim, kao i da mu olakšam tako što sam mu pripremala stvari za put. Veoma je malo putovao, i većinom sam mu ja bila u pratnji. Jedino putovanje u inostranstvo je bilo radi liječenja u Americi na 10 dana, i tada sam išla s njim.

39. Na kraju, imate li neki savjet za supruge daija i učenika znanja?

Ummu Abdullah: Savjetujem ih da ustraju s svojim muževima, kako javno, tako i tajno. Neka se potrude da ih podrže i podstaknu, kako bi uspješno izvršavali svoje obaveze po pitanju da’we i znanja. Takođe, neka ih ne uznemiravaju velike obaveze njihovih muževa i vrijeme koje provode na putu, stjecanju znanja, čitanju i pozivanju u vjeru. One s njima sudjeluju i dijele nagradu, uz Allahovu podršku.