priredio: Harmin Suljić, prof.
1. Razilaženje
Allah, s.v.t., rekao je: ”Nemojte biti poput onih koji su se razišli i podijelili nakon što su im jasni dokazi došli. Oni su zaslužili žestoku patnju.”
Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta kaže: ”Ovaj ajet je općenitog značenja i odnosi se na svakog ko se odvoji od Allahove vjere i ko joj se suprotstavi. Allah je poslao Svog Poslanika sa uputom i istinitom vjerom da bi je uzdigao iznad svake druge vjere.
Allahov šerijat je jedan i u njemu nema razilaženja, a oni koji se oko njega raziđu, postaju pripadnici zabludjelih sekti i podijeljenih vjera, tj. sljedbenika strasti i zalutalih, a Allah, s.v.t., zaštitio je Svoga Poslanika od ovakvih skupina.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje potvrđuje da je obilježje novotara razilaženje, a pripadnici sunneta i džemata su spašena skupina i oni ustvari predstavljaju većinu muslimana. Ostale sekte, čija su obilježja razilaženje, novotarije i strasti, predstavljaju iznimne slučajeve, odnosno ni u jednoj skupini novotara nije zabilježen veći broj sljedbenika kako bi se nazvali barem manjinom. Ono što ih je ”krasilo” jeste suprotstavljanje Kur’anu, sunnetu i konsenzusu.
2. Slijeđenje strasti
Ovo je njihovo najprepoznatljivije svojstvo, kao što Allah kaže: ”Šta misliš o onome koji je svoju strast za božanstvo uzeo pa ga je Allah i pored znanja u zabludu bacio.”
Ibn Kesir kaže: Osoba koja se povodi za strastima, ako određeno djelo smatra dobrim učinit će ga ili ako ga smatra lošim klonut će ga se pri čemu će se na to oslonuti na svoj razum a ne na šerijat. Takav je slučaj sa mu’tezilima čije je osnovno mjerilo u procjenjivanju dobrog i lošeg – razum.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukazivao je na činjenicu da će novotari slijediti svoje strasti i da se tog svojstva nikada neće odreći, kao što se navodi u hadisu o razilaženju ummeta ”Sljedbenici Knjige razišli su se u svojoj vjeri na sedamdeset i dvije skupine, a ovaj ummet će se razići na sedamdeset i tri skupine – dakle sljedbenike strasti – a svi će u Vatru osim jedne. A u mom ummetu pojavit će se takvi ljudi da će se strasti sa njima igrati kao što bjesnilo pogodi čovjeka te mu ne ostavi ni jedan zglob niti kost a da je ne zahvati.”
3. Slijeđenje manje jasnih ajeta
Allah, s.v.t., također ih je opisao ovim svojstvom: ”A oni u čijima je srcima bolest, oni slijede manje jasne ajete žudeći za smutnjom i izokretanjem značenja.”
Imam Buhari bilježi predaju od Aiše, r.a., u kojoj se navodi: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio je ovaj ajet: ‘On ti je objavio Knjigu čiji su ajeti jasni i oni su osnova Knjige. A ima i onih koji su manje jasni. A oni u čijima je srcima bolest, oni slijede manje jasne ajete žudeći za smutnjom i izokretanjem značenja. A njegovo značenje ne poznaje niko osim Allaha. Učeni govore: Mi vjerujemo u njega, sve je od našeg Gospodara. A pouku ne primaju osim razumom obdareni’, pa je Allahov Poslanik nakon proučenog ajeta rekao: ‘Ako vidiš one koji slijede manje jasne ajete, to su oni koje je Allah imenovao pa ih se pripazi.”
4. Suprotstavljanje sunnetu kur’anskim tekstom
Obilježje novotara jeste i suprotstavljanje sunnetu kur’anskim tekstom. Također tvrde da je Kur’an dovoljan za šerijatsko pravo, kao što je o tome govorio Poslanik, s.a.v.s., u hadisu: ”Uskoro će doći vrijeme kada će se čovjeku naslonjenom na štap spomenuti moj hadis, pa će reći: ‘Među nama i vama je Allahova Knjiga. Što u njoj nađemo da je halal, smatrat ćemo to halalom, a što u njoj nađemo da je haram, to ćemo smatrati haramom.’ A zar nije ono što je zabranio Allahov Poslanik isto što je zabranio i Allah.”
Imam Berbehari je rekao: ”Ako čuješ čovjeka da potvara predaje, ili da odbija predaje, ili da želi nešto mimo predaja, onda potvori njegovu pripadnost islamu i nemoj sumnjati da je on novotar i sljedbenik strasti.”
5. Mržnja prema muhaddisima
Jedno od obilježja novotara jeste i ispoljavanje mržnje prema muhaddisima i potvaranje istih. Od Ahmeda b. Sinana el-Katana prenosi se da je rekao: ”Na ovom svijetu nema nijednog novotara a da ne mrzi muhaddise.”
Ebu Hatim Razi kaže: ”Jedno od obilježja novotara jeste i potvaranje muhaddisa, a obilježje heretika jeste da pripadnike ehli-sunneta nazivaju ‘haševijama’ kako bi na taj način njihove predaje ocijenili slabima.”
6. Nazivanje pripadnika ehli-sunneta različitim nadimcima
Od svojstava novotara kao što su to naveli učenjaci: Nadijevanje nadimaka pripadnicima ehli-sunneta sa ciljem omalovažavanja. Ebu Hatim Razi kaže: ”Svojstvo džehmija jeste da pripadnike ehli-sunneta nazivaju mušebihama, kaderije nazivaju mudžbirama muhaddise, dok je svojstvo murdžija da pripadnike ehli-sunneta nazivaju ‘muhalife’ i ‘naksanije’. Šiije ih nazivaju ‘nasibijama’. Međutim, pripadnicima ehli-sunneta odgovara samo jedno ime, dok se na sve ostale skupine odnose spomenuti nazivi.”
Šejh Ismail Sabuni rekao je: ”Obilježje novotara jeste i njihovo veliko neprijateljstvo prema prenosiocima hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Njihov cilj je omalovažavati muhaddise nazivajući ih ‘haševijama’, neznalicama, bukvalistima i sl.”
7. Izbjegavanje selefijskog menhedža
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., rekao je: ”Jasno je da poznate skupine, izuzev ehli-sunneta, i općenito novotari nisu pristalice selefa. Najpoznatija skupina novotara su rafidije – šiije. Običnim narodnim masama poznato je samo da su šiije, ali im nije poznato nijedno drugo njihovo obilježje, a s druge strane obične narodne mase smatraju sunnijom svakoga ko nije rafidija. Dakle, izbjegavanje selefijskog pravca je jedno od obilježja novotara. Zato je imam Ahmed u pismu Abdusu b. Maliku rekao: ”Mi smatramo osnovom sunneta prihvatanje pravca Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba.”
8. Neargumentirano proglašavanje protivnika nevjernicima
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, odgovarajući na tekfir dogmatičara, na više mjesta u svojim djelima rekao je: ”Ovaj stav nije zastupao nijedan ashab ili tabiin, niti bilo ko od imama muslimana. Ustvari, ovo je stav novotara koji inoviraju u vjeri i proglašavaju nevjernicima sve one koji im se suprotstave, kao što su haridžije, mu’tezili i džehmije.”
Također je rekao: ”Haridžije tekfire pripadnike ehli-sunneta vel-džemata, dok mu’tezili tekfire svakoga ko im se suprotstavi, poput rafidija, a onaj koga ne proglase nevjernikom, proglase ga fasikom.”
Pripadnici ehli-sunneta slijede Istinu od svoga Gospodara onako kako je to prenio Njegov Poslanik, s.a.v.s., ne tekfire onoga ko im se suprotstavi u tome. Naprotiv, oni najbolje poznaju istinu i najmilostiviji su prema stvorenjima.
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman Alu Šejh bio je upitan o onima koji tekfire protivnike, pa je rekao: ”Ja ne znam na šta se oslanjaju u tome. Onaj ko se posveti tekfiru davajući mu naličje islamske teorije, bez šerijatskog oslonca ili jakog dokaza, takav se oslanja na nešto što nije bilo svojstveno učenjacima ehli-sunneta vel-džemata, naprotiv to je put novatara i zabludjelih.”