Wednesday, November 30, 2016

Uzroci slabljenja i napuštanja vjere i principa

autor: muhaddis, šejh Sulejman el-Ulwan
U zadnje vrijeme vidimo određenu omladinu, šta više i neke predvodnike, kako padaju, popuštaju, mijenjaju se i nemaju postojane principe, pa se mijenjaju shodno političkim promjenama. Postoji dosta razloga zbog kojih su uslijedile pomenute stvari, a ja ću spomenuti najvažnije od njih:

1) Određeni ljudi zanemaruju činjenično stanje u vjeri i situaciji, pa sebe uzdižu na nivo Ibn Tejmijje, a u stvari ne vrijede ni koliko cipele Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala. To ih dovodi do toga da sebe dovode u situacije koje ne mogu podnijeti. Oni čitaju siru (biografiju) Ibn Tejmijje ili njegove riječi pa, zatim, žele da sprovedu ono što je radio Ibn Tejmijje, a ne posjeduju ono što je posjedovao Ibn Tejmijje. Takvi uzimaju rezultat i ishod, a ostavlja esbabe (uzroke). Nema sumnje da će onaj ko ovako postupi naškoditi sebi i svom imanu (vjeri). Zato, insan ne treba sebe izlagati belajima koje ne može podnijeti.

2) Veliki broj mladih ljudi napada na čast uleme i daija reformatora. Vidiš takve kako su obuzeti gibetom, nemimetom, vrijeđanjem i ”ispravljanjem” uleme, pa upoređuju: ovaj je učeniji, ovaj je važniji, ovaj više zna napamet… Ove stvari čovjeka dovode do skretanja i zablude. Ibn Jala u Tabekatima Ibn Redžeba spominje priče određenih ljudi koji su skrenuli i otišli u zabludu zbog ogovaranja (Ibn Redžeba), nemimeta, i zbog kaljanja časti salihina (dobrih ljudi). Ulema ovakve stvari spominje dosta često u siri učenjaka. Knjiga Muhammeda Ismaila Mukaddima ”Hurmetu ehlil ilm” je jako dobra i korisna na ovu temu.

3) Manjkavost djela. Takvi ne rade po onome što znaju i brbljaju mnogo više nego li rade. Vidiš ih kako govore, pričaju i konstatuju pod izgovorom obznanjivanja istine, da tome i tome nema gibeta, ali s druge strane vidiš kod njega nepokornost roditeljima, gibet, nemimet, nemarnost spram noćnog namaza. Šta više on je nemaran u ustajanju na sabah. Ovakvo stanje u kojem čovjek zanemaruje Allahovo pravo, a zauzima se tuđim pravima, vidi trun u oku svoga brata, a ne vidi balvan u svom – takvo stanje vodi zabludi i skretanju.

4) Upuštanje u ono što čovjek ne može podnijeti. Kada se čovjek upusti u nešto što ne može podnijeti onda ga to neminovno vodi skretanju i zabludi. Stoga, učitelj ne treba davati omladini sve što zna, već samo ono što oni mogu podnijeti. Pogledaj događaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao Ebu Zerr koji je prihvatio islam i rekao: „Pusti me da obznanim istinu među njima (mušricima).” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: „Ne, vrati se svome narodu pa kada čuješ da sam pobijedio dođi.”

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je vodio računa o karakteru ljudi, jer se spremnost na sabur (strpljenje) razlikuje kod ljudi više nego li se razlikuje njihov ahlak, forma i ime.
Pogledaj fitnu u vrijeme imama Ahmeda ibn Hanbela, rahimehullahu te'ala, odazvao se (tj. odazvao se i koristeći tukju rekao da je Kur'an stvoren op.prev) Ebu M'amer, Ahmed ibn Meni’ Ali ibn Medini (jedan od poznatijih šejhova Buharije op.prev.), Jahja ibn Mein. Svi oni su bili imami svoga vremena - odazvali su se. Nisu saburali i nisu javno nastupili sa istinom. Ustrajao je imam Ahmed, Muhammed ibn Nuh i Huza'a. Huza'a je bio ubijen, Muhammed ibn Nuh je preselio u lađi, tako da je imam Ahmed ostao sam. Pa su neki ljudi rekli imamu Ahmedu: ”O Ebu Abdillah, vidiš li kako je batil nadjačao istinu?”Pa je rekao: ”Ne! Dok god su srca ustrajna istina će pobjediti.”

Stoga, vjernik ne treba voditi računa o stvarima koje ga se ne tiču, a ono što ne zna treba prepustiti učenom. Mora sebi odrediti vrijeme u kojem će obožavati svoga Gospodara, a ne da uvijek više priča nego li šuti i da više govori nego li radi.

5) Rija (pretvaranje) također vodi čovjeka u propast i zabludu.

6) Samodopadanje i umišljenost. Određeni ljudi se dive svojim djelima, a omalovažavaju djela drugih. To je vid kibura (oholosti) koji biva sebebom skretanja i zablude.

7) Slab kontakt sa ulemom i učenima. Vidiš takve kako se odvajaju i izoluju, ili zbog toga što sebe smatraju učenim ili zbog toga što vidi stanje ljudi pa misli da niko nije u dinu i islamu. Od Omera ibn AbdulAziza, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: ”Kada bi neko rekao da će svi ljudi u Džennet osim jednog ja bi se pobojao da to ne budem ja.” Činjenica je da se određeni ljudi izdvajaju i ne sjede sa učenim i dobrim ljudima kako bi se od njih okoristili, kako bi ga pomogli i podsjetili na Allaha, azze ve dželle.

Ono što je danas potrebno omladini jeste zaštita. Čovjek mora posjedovati zaštitu i ne smije svoju dušu obmanjivati i davati joj više od onoga što ona može podnijeti. Vidiš neku omladinu kako ”glumi” Ibn Tejmijju u raspravama sa filozofima, apologetičarima, rafidijama i drugim, pa tako i on raspravlja. Ibn Tejmijje je posjedovao zaštitu: znanje i iman koje se razlikuje od ostalih ljudi, a šta on posjeduje? Zatim, s druge strane, vrata šehevata (strasti) se brže otvaraju srcu od vrata šubhi (tj. čovjek brže popusti u vjeri slijeđenjem strasti nego sumnjama, op.rec.). Razuzdavanje duše time što čovjek sjedi i gleda satelitske programe, bez ikakve sumnje vodi skretanju i zabludi. Dokaz tome je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Nisam  nakon mene ostavio veću fitnu (iskušenje) po ljude od žena.”