autor: šejh Muhammed Husejn Jakub
Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je selevat i selam na Njegovog Vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe, a nakon toga:
Hadis koji govori o razjedinjavanju ummeta je od poznatih hadisa, prenijeli su ga mnogi autori hadiskih zbirki, i on je kao što je o njemu rekao El Hakim: “Ovaj hadis se mnogo ponavlja u osnovama ubjeđenja i od njegovih najsveobuhvatnijih izraza je ono što prenosi Avf b. Malik el Ešdza'i: ‘Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: Podijelili su se jevreji na sedamdeset i jednu skupinu, jedna je u Džennetu a sedamdeset je u vatri, i podijelili su se kršćani na sedamdeset i dvije skupine, sedamdeset i jedna je u vatru, jedna u Džennetu, i tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zasigurno će se podijeliti moj ummet na sedamdeset i tri skupine, jedna je u Džennetu, a sedamdeset i dvije su u vatru.’ Bi rečeno: O Allahov Poslaniče ko su oni? Reče: ,Džemat!'”
Najpreči od kojih se uzima tefsir (tumačenje) govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su plemeniti ashabi, neka je Allah svima njima zadovoljan.
A tefsir i značenje džemata u ovom hadisu je protumačio veliki učenjak i plemeniti ashab Abdullah b. Mes'ud, Allah bio zadovoljan njime.
Prenosi se od Amra b. Mejmuna da je rekao: Došao nam je Muaz b. Džebel za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam ga zavolio. Bio sam uz njega svo vrijeme sve dok ga zemlja nije prekrila u Šamu (tj. dok nije preselio). Potom sam bio uz najučenijeg čovjeka poslije njega, Abdullaha ibn Mesuda. Jednog dana bi spomenuto pred njim odgađanje namaza iz njegovog vremena pa reče:'Klanjajte ga u vašim kućama, a neka vaš namaz koji klanjate sa njima (tj. namaz kojeg namjesnici odgađaju od njegova vremena) bude nafila!’ Pa reče Amr b. Mejmun: 'Pa bi rečeno Abdullahu b. Mesudu, a šta ćemo sa džematom?’ Pa mi reče: ‘O Amre b. Mejmun, zaista je većina napustila (ili suprotstavila se) džemat, zaista je džemat ono što se poklopi sa pokornošću Allahu pa makar bio i sam.’
A od Hasana el Basrija se prenosi da je rekao: „Tako mi Onoga pored kojeg nema drugog boga, sunnet je između pretjerivanja i popuštanja. Zato se strpite na sunnetu, Allah vam se smilovao. Jer zaista, pripadnika sunneta je bilo najmanje među onima koji su živjeli prije, a njih će biti najmanje i među onima koji će doći kasnije. Oni nisu otišli putem onih koji su se posvetili ovom svijetu i uživanjima, niti su krenuli putem novotara u njihovim novotarijama, već su saburali na svom sunnetu sve dok se nisu susreli sa svojim Gospodarom. Pa i vi, inšallah, isto tako budite.”
U svijetlu ovoga što je prethodilo, možemo reći da je značenje ehlu sunneta wel džemata, ono što se poklopi sa sunnetom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru i djelima na menhedžu ashaba, neka je na sve njih Allahovo zadovoljstvo.
Ako pogledamo na menhedž ehli sunneta, i u stanje sljedbenika novotarija, vidjećemo da ehli sunnet ima posebnosti i karakteristike po kojima se razlikuju od drugih, a ove posebnosti i karakteristike su proizvod njihovog menhedža (pravca) u akidi po kojem se ističu i razlikuju od ostalih.
Stoga, mi ćemo ovdje spomenuti najbitnije posebnosti i karakteristike akide ehli sunneta wel džemata.
Prvo: Briga o Allahovoj Knjizi, učeći je napamet, podučavajući se tefsiru i značenju, i tilavetu (učenju Kur'ana), kao i briga o hadisu koja se ogleda u spoznaji, shvatanju i odvajanju ispravnog od neispravnog. To zbog toga jer su ove dvije stvari (Kur'an i Sunnet) izvori Objave.
Drugo: Djelo biva na osnovu znanja, a samo znanje nije cilj već je to sredstvo da se po njemu radi.
Rekao je Uzvišeni: “Zaista se Allaha boje od Njegovih robova učeni!” (Fatir, 28)
Rekao je Ibn Mes'ud radijallahu anhu: „Zaista je znanje bogobojaznost, pa kome je dato nešto od znanja a nije mu data skrušenost – on je obmanut.”
Treće: Prihvatanje vjere u potpunosti i vjerovanje u sav Kur'an. Tako ehli sunet vjeruje u tekstove obećanja i tekstove prijetnje, u tekstove potvrde Allahovih svojstava i tekstove negiranja manjkvosti Allaha Uzvišenog, sastavljajući između vjerovanja u Allahov kader, i potvrđivajući ujedno htijenje roba i njegov izbor i djela. Isto tako ehli sunnet spaja između znanja i ibadeta, između snage i milosti, i između uzimanja sebeba i iskrenog oslanjanja na Allaha.
Četvrto: Slijeđenje i ostavljanje uvođenja novotarija, ostavljanje partijaštva i razilaženja u vjeri.
Peto: Slijeđenje i povođenje za pravednim imamima upute koji se slijede u znanju, djelu i davi, a to su ashabi i svi oni koji idu njihovim putem, i klonjenje onih koji su se suprostavili njihovom putu.
Šesto: Ulaganje truda na ujedinjavanju riječi muslimana na istini, i ujedinjavanju njihovih saffova na tevhidu i slijeđenju istine, i udaljavanje od svih sebeba koji vode raspravi i razilaženju između njih. I iz ovoga znaš, da se oni ne ističu nad drugima po nekom imenu mimo imena sunneta i džemata, niti vole niti mrze na nikakvoj osnovi osim na osnovi islama i sunneta.
Sedmo: Sredina. Tako da su oni u vjerovanju sredina između sekti koje pretjeruju i sekti koje popuštaju, i oni su u djelima i u ponašanju sredina između dvije krajnosti.
Osmo: Pozivanje Allahu, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla ne koristeći pri tome neispravne metode, kao i džihad sa njegovim sveobuhvatnim značenjem i šerijatskim pravilima. Isto tako ehli sunnet oživljava sunnet širenjem znanja, pozivom u znanje i pružanjem uzora u tome, i radi na obnavljanju vjere i uspostavljanju Allahovog šerijata i Njegovog suda u svemu, malom i velikom.
Deveto: Pravednost. Sljedbenici sunneta vode računa o pravu Allaha Uzvišenog a ne pravu nefsa ili određene skupine, ne pretjeruju u prijateljevanju i ne prelaze granicu u neprijateljstvu i ne poriču ničiju vrijednost ma ko on bio.
Deseto: Poklapanje u shvatanju i sličnost u postupcima uprkos daljini predjela i vremena, a ovo je od plodova jedinstva izvora Objave (tj. shvatanja i postupci sljedbenika sunneta su isto bez obzira u kom vremenu oni živjeli i na kom mjestu se nalazili).
Jedanesto: Dobročinstvo i milost i lijepo ophođenje sa svima stvorenjima.
Dvanaesto: Savjet Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i predvodnicima muslimana i običnom svijetu. (tj. Savjet Allahu znači vjerovati u Njega, obožavati samo Njega i ne činiti mu druga. Savjet Njegovoj Knjizi znači vjerovati da je ona objavljena od Allaha, učiti je, raditi po njenim naredbama i kloniti se njenih zabrana. Savjet Poslaniku, znači vjerovati u ono o čemu nas je on obavijestio, izvršavati ono što je on naredio i kloniti se onoga sto je on zabranio)
Trinaesto: Briga o pitanjima muslimana, pomaganje njih, ljubav prema njima, ispunjavanje njihovih prava, i ostavljanje ezijećenja muslimana i stalno upućivanje dove za njih.
Allahu naš, pokaži nam istinu istinom i daj nam snagu da je slijedimo, i pokaži nam neistinu neistinom i daj nam snagu da je se klonimo.
Allahu, uputi nas na Tvoj Pravi put, put onih koje si svojim blagodatima obasuo, ne na put onih na koje si se rasrdio i ne na put zalutalih! Amin!
I neka je selevat na predvodnika vjerovjesnika i na njegovu porodicu i sve njegove ashabe i neka je sva hvala i zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
