Pohvalni postupci prilikom upućivanja dove
Kada čovjek hoće da uputi dovu, pohvalno je da prakticira neke lijepe postupke – adabe prilikom učenja dove. Ovdje ćemo navesti neke od tih adaba.
- Dovu početi zahvalom Allahu, azze ve dželle, a zatim donijeti salavat i selam na Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te na isti način završiti dovu. (Vidjeti: Še’nud-duai, Ihjau ulumid-din, Silahul-mu’mini, Ed-Dua ved-deva; Tuhfetuz-zakirin) Prenosi se od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao: “Dova stoji između neba i zemlje, ništa se od nje ne uzdiže sve dok ne doneseš salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Tirmizi, br. 486. U komentaru na ovu predaju Ahmed Šakir kaže: “Ova predaja je mevkuf – prenosi je ashab, ali je na stepenu merfua – kao da su Poslanikove riječi.”) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je nekog čovjeka kako u namazu uči dovu prilikom koje nije slavio Uzvišenog Allaha niti donio salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj je požurio!”, a zatim ga je pozvao i rekao njemu i drugima: “Kada neko od vas klanja, neka počne sa slavljenjem svoga Gospodara, azze ve dželle, zatim sa zahvalom Njemu, nakon toga neka donese salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom neka moli šta hoće.” (Ebu Davud, Nesai i Tirmizi. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-Tirmizi, br. 2767)
- Čovjek se treba pokajati, ispraviti nanesenu nepravdu i okrenuti se Allahu, azze ve dželle. (Vidjeti: Ihjau ulumid-din. Od njega ga prenosi En-Nevevi u djelu El-Ezkar) Uzvišeni Allah, navodeći primjer Adema, alejhis-selama, i njegove supruge Have, kaže: “‘Gospodaru naš’, rekoše njih dvoje, ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’” (El-A‘raf, 23) U drugom ajetu kaže: “A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali i koji su dobra djela s drugim koja su loša izmiješali; njima će, može biti, Allah oprostiti, jer Allah prašta i samilostan je.” (Et-Tevba, 102) Zatim kaže: “I Zunnunu (Junus, alejhis-selam) se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si!, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 87–88) Uzvišeni Allah, također, navodi riječi Musaa, alejhis-selama, koji je rekao: ‘“Gospodaru moj’, reče onda, ‘ja sam sâm sebi zlo nanio, oprosti mi!’ I On mu oprosti…” (El-Kasas, 16)
- Obraćati se Allahu u dovi na lijep način, skrušeno i ponizno. (Vidjeti: Še'nud-duai; Ihjau ulumid-din, od njega ga prenosi Nevevi u djelu El-Ezkar; Silahul-mu’min, Ed-Dua ved-deva, Tuhfetuz-zakirin, Šurutud-duai i Tashihud-duai) Kao primjer za ovo navest ćemo riječi Adema, alejhis-selama, i njegove supruge Have, koje Uzvišeni Allah navodi u Kur’anu: ‘“Gospodaru naš’, rekoše njih dvoje, ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’” (El-A‘raf, 23) Uzvišeni Allah, također, navodi riječi Musaa, alejhis-selam, koji je rekao: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (El-A‘raf, 143) Onaj ko upućuje dovu treba da ispolji svoju potrebu, ovisnost i bespomoćnost pred svojim Gospodarom, da srcem bude prisutan prilikom učenja dove, da iskaže svoju nadu i okretanje Allahu u potpunosti, skrušeno i ponizno, sa željom i nadom u teškoći i blagostanju, u oskudici i raskoši, kao što kaže Uzvišeni Allah opisujući stanje vjerovjesnika, alejhimus-selam: “Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (El-Enbija, 90) (Tashihud-duai)
- Birati odabrana vremena, posebne prilike i časna mjesta za upućivanje dove. (Silahul-mu’mini) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Što se tiče sedžde, trudite se da što više učite dovu, jer tada bi najprije mogla da vam bude uslišana.” (Muslim, br. 479) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjek je najbliži svome Gospodaru na sedždi, pa zato puno učite dovu (na sedždi).” (Muslim, br. 482) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dova između ezana i ikameta se ne odbija, pa učite dovu.” (Tirmizi, br. 212. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-Tirmizi, br. 2843) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolja dova jeste dova na dan Arefata.” (Tirmizi, br. 3585. Albani ga je ocijenio dobrim u djelu Sahihut-Tirmizi, br. 2837) Postoje i druga vremena, situacije i mjesta kada je lijepo i poželjno da se upućuje dova.
- Okrenuti se prema Kibli. (Šurutud-duai, Silahul-mu’mini, Ed-Dua, od Muhammeda b. Ibrahima el-Hameda) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema Kabi i uputio dovu protiv grupe Kurejšija. (Buhari, br. 3960)
- Podignuti ruke prilikom učenja dove (Vidjeti: Silahul-mu’mini, Šurutud-duai, Ed-Dua, od Muhammeda b. Ibrahima el-Hameda) Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu, a zatim je podigao svoje ruke tako da sam vidio bjelinu njegovih pazuha.” (Buhari, br. 6341)
- Biti odlučan prilikom traženja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas uči dovu, neka bude odlučan prilikom traženja i neka nikako ne govori: ‘O, Allahu, ako hoćeš, podari mi to’, jer On ne može biti prisiljen na nešto.” (Buhari, br. 6338)
- Ne opterećavati se rimovanjem dove. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Drži ljudima predavanje jedanput sedmično, a ako baš hoćeš više, onda dvaput sedmično. Ako bi htio još više, onda triput sedmično. Nemoj biti sebeb da ljudima dosadi Kur’an. Nemoj da te zateknem da dođeš kod ljudi koji nešto pričaju, pa im ti počneš govoriti i prekineš njihov razgovor, te im postaneš dosadan, nego šuti. Kada ti dadnu riječ, onda im se obrati, jer oni tada žele da slušaju, i pazi na rimovanje prilikom dove, toga se kloni. Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ – nisam vidio ni njega ni ashabe kako to čine, pa se toga treba kloniti.” (Buhari, br. 6337)
- Ponavljati dovu tri puta. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu, ponavljao bi je tri puta. Navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta učio dovu: “O, Allahu, kazni Kurejšije!” (Buhari, br. 240, i Muslim, br. 1794)
-U dovi prvo moliti za sebe. (Ed-Duau od Muhammeda b. Ibrahima el-Hameda; Šurutud-duai) Allah, azze ve dželle, kaže: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjerovanju pretekla…” (El-Hašr, 10)
Pokuđeni postupci prilikom upućivanja dove
Pored lijepih postupaka prilikom učenja dove, postoje stvari koje je ružno (pokuđeno) činiti prilikom dove, kao što su:
- Opterećavati se rimovanjem dove. (Še'nud-dua. Imam Buhari posebno je poglavlje u svome Sahihu posvetio ovoj pokuđenoj stvari) Ibn Abbas je rekao jednom od ashaba: “...pazi na rimovanje prilikom dove, te ga se kloni. Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, nisam vidio ni njega ni ashabe kako to čine, pa se toga treba kloniti.” (Buhari, br. 6337)
- Previše glasno učiti dovu. (Še'nud-dua) Uzvišeni kaže: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (El-A‘raf, 55) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O ljudi, suzdržite se, jer vi ne dozivate ni gluhog ni odsutnog, nego dozivate Onoga koji sve čuje i sve vidi.” (Buhari, br. 6384)
- Moliti za smrt. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka niko od vas nikako ne priželjkuje smrt zbog nedaće koja ga je snašla.” (Buhari, br. 6351, i Muslim, br. 2680)
- U dovi moliti za ubrzanje kazne. (Sahihu Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je jednog muslimana, koji je bio oslabio, te je postao poput biljke. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Jesi li molio Allaha za nešto ili tražio od Njega?”, a on odgovori: “Da. Govorio sam: ‘O Allahu, ono čime ću biti kažnjavan na ahiretu, daj mi da budem kažnjen na ovom svijetu.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Subhanallah! Ti to nisi u stanju podnijeti’, ili je rekao: ‘Ti to ne možeš podnijeti. Zašto nisi rekao: ‘O, Allahu, podari nam na ovom svijetu dobro i na onom svijetu dobro i sačuvaj nas džehennemske vatre.’ Nakon toga upućivao je tu dovu Allahu, pa mu je On dao da ozdravi.” (Muslim, br. 2688)
- Upućivati dovu za nešto što predstavlja grijeh ili prekidanje rodbinskih veza. (Še'nud-dua) Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema muslimana koji uputi dovu kojom se ne traži grijeh niti prekidanje rodbinskih veza, a da mu Allah neće dati jedno od troje: ili će mu uslišati njegovu dovu, ili će mu nagradu za nju ostaviti na ahiretu, ili će od njega otkloniti neko zlo veliko poput onoga za šta moli.” Tada neko reče: “Onda ćemo mi puno učiti dovu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A Allah će (davati) najviše.” (Ahmed, Tirmizi, br. 3573, a Albani ga je ocijenio kao hasen u djelu Sahihut-Tirmizi, 3/140) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dova se uslišava nekome od vas ukoliko ne bude molio za nešto što predstavlja grijeh ili prekidanje rodbinskih veza, i ako ne bude požurivao.” (Muslim, br. 2735)
