pripremio: prof. Jasmin Durić
Hvala Allahu koji uzdiže na visoke stepene vjernike a u najniže stepene spušta i ponižava nevjernike, koji je objavio Svome Poslaniku jasnu i čvrstu vjeru koja nema kontradiktornosti i u skladu je sa zdravim ljudskim razumom, koji je za svoga Poslanika odabrao najbolje najpametnije, najvrijednije, najiskrenije, najučenije drugove i pomagače (Ashabe), te koji je zadovoljan sa njihovim shvatanjem vjere i shvatanjem i primjenom vjere onih koji njih u tome (razumijevanju i praktikovanju vjere slijede) pa je u tom kontekstu rekao:
''Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih u dobru slijede, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je zaista veliki uspijeh'' (Et Tewbe, 100).
Hvala i zahvala samo Njemu što nam je poslao Poslanika da nam objasni kako u Njega vjerovati i samo Allahu robovati, i koji je za vrijeme svoga života pod Allahovim nadzorom pojašnjavao i potvrđivao ispravno shvatanje kod svojih drugova i svog naroda a ispravljao svaki oblik neispravnog shvatanja i najmanjeg vjerskog propisa a pogotovo onoga što se tiče ispravnog islamskog vjerovanja.
Salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda sina Abdullaha, Hašimiju, Kurejšiju, kojeg je Allah odabrao za najboljeg i posljednjeg Poslanika, da ljudima dostavi Allahovu objavu i pojasni kako u Allaha vjerovati i kako mu ispravno robovati, da obraduje one koji u Allaha ispravno vjeruju i samo Njemu onako kako je Njegov Poslanik (koji je s tim ciljem poslan) pojasnio robuju, te da na bolnu patnju upozori sve one koji to odbiju,negiraju ili po svom nahođenju hoće da Allaha obožavaju i koji nam, je rekao:
''Svi iz mog ummeta će u Džennet osim onaj koji odbije, a ko će to odbiti-upitaše ashabi? Kaže(Sallallahu alejhi ve sellem): 'Onaj ko mi se bude pokoravao taj će ući u Džennet a onaj koji mi bude nepokoran pa taj je sam odbio'' (Buhari)
Njega je Allah učinio pečatom vjerovjesnika i dao mu uputu sadržanu u Allahovoj knjizi-Kur'anu veličanstvenom i sunnetu Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, da Njegova uputa onako kako je u doba Poslanika objavljena i riječima Poslanika pojašnjena te razumijevanjem i primjenom ashaba, prvih i pravih vjernika, shvaćena i prihvaćena, ostane do Sudnjeg dana kao jedina istina i prava,potpuna te dovoljna vodilja svima onima koji dolaze nakon te zlatne generacije a koji hoće da budu pravi vjernici, na dunjaluku i ahiretu sretnici, i Džennetskih blagodati stanovnici.
Kao dokaz za ove riječi navodimo riječi Allaha Uzvišenog, koji kaže obraćajući se svome Poslaniku i njegovim ashabima na oprosnom Hadžu, kratko prije smrti najboljeg stvorenja, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem:
''Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam (ovaj i ovakav) Islam bude vjera'' (el Maide, 3).
Upravo razumijevajući i pojašnjavajući ovaj ajet, Allahov Poslanik svojim ashabima oporučuje pred svoju smrt:
''Ostavljam vas na jasnom i bijelom pravcu i putu, čiji su dani poput noći i sa kojeg neće skrenuti osim nesretnik.'' (Ibn Madze, Munziri i dr sa vjerodostolnim lancem prenosilaca).
Dakle Allah Uzvišeni, je iz svoje mudrosti stvorio svijet i nije nas prepustio samima sebi već je i ljudima i džinnima Poslanika poslao i knjigu spustio, te njeno pojašnjenje jezikom Poslanika učinio kako bi pravi put bio jedan i jasan i kako niko nakon toga nebi imao opravdanja za skretanje sa pravog puta u vjerovanju ili praktikovanju. Zatim je za tog Poslanika odabrao naiskrenije, najbogobojaznije i najbolje društvo da oni budu savršen primjer razumijevanja i primjenjivanja Allahove vjere, kako bi bili primjer ostalima, zatim nam je u svojoj Knjizi i jezikom svoga Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na ovu stvar i naglasio da je sav hajr, uputa i spas, te Allahovo zadovoljstvo u slijeđenju prve ispravne generacije, i svo zlo, zabluda i propast u slijeđenju nečega drugog svejedno da li se radilo u slijeđenju sopstvenih strasti ili nekoga ko je namjerno ili nenamjerno promašio pravi put, djelimično ili potpuno, učenjaku ili običnom čovjeku. I to se jasno da vidjeti iz navedenih ajeta i hadisa voljenog nam Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
I na ovome su bile složne prve generacije muslimana tj. na tome da je Islam ono sa čime je Allah Sveznajući poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i kojega su pod nadzorom Poslanika razumijeli i primjenili Ashabi, te da je njihova generacija najbolja generacija baš iz ovih razloga.
Kaže Uzvišeni: ''Jedina vjera koja je priznata kod Allaha je Islam'' ajet je objavljen Poslaniku i Ashabima koji su svjedočili toj objavi a oni nisu poznavali drugi Islam osim onaj kojeg su razumjeli i praktikovali.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
''Najbolje generacija je moja generacija, zatim oni koji ih slijede, zatim oni koji njih slijede'' (Buhari).
Koncenzus tj. slaganje muslimana po ovom pitanju prenose mnogi tabiini i oni poslije njih i to kada se javila potreba za tim tj. pojavom novotarskih sekti od Haridžija, Murdžija, Džehmija te Maturidija i Eš'arija, koje su se pojavile i to ne kriju ( a nije ih ni stid,nažalost) nakon smrti Poslanika i nakon izumiranja prve generacije-Ashaba. Od tih učenjaka koji prenose idžma-koncenzus po navedenom pitanju su mnogi poput Darimija, Ibn Huzejme, Ibn Bette, ibn Mende, Ahmed ibn Hanbela, Imama Lalikaija i mnogih drugih a ovdje ćemo spomenuti jednu najzanimljiviju, a to je ona koju spominje niko drugi do imam Šafija, rahimehullah, i to od svog učitelja, tabiina Imama Malika, rahimehullah da je rekao:
''Složila se ulema cijeloga ummeta, da onaj ko spozna nešto od Poslanikova sunneta nije mu dozvoljeno da to ostavi i suprotno tome postupi zbog govora bilo koga od ljudi!!!''.
Dakle, vjera je ono što je Allahov Poslanik dostavio od Allaha ashabima i onima poslije njih, kako bi im to bila vodilja i način za postizanje Allahova zadovoljstva te sreća, upijeh i spas na oba svijeta.
Nakon ovoga se postavlja pitanje sta je to bilo vjerovanje selefa, prve generacije, ashaba i tabiina, koje je ujedno i jedino ispravno vjerovanje oko kojega nakon njihovog slaganja ne smije biti razilaženja!?
Odgovor naravno ne može biti u jednoj rečenici niti tekstu ali se općenito može pojasniti u sljedećim tačkama:
1.Vjerovanje u Allaha koje podrazumijeva da je Allah Gospodar( Stvoritelj, Održavatelj i Upravitelj) svim stvorenjima.
2.Vjerovanje da je Allah Savršen u Svome Biću, Svojim Imenima i Svojim osobinama, te da Njemu niko od stvorenja nije sličan, uz potvrdu svih osobina i imena kojima je Allah Uzvišeni sebe u Kur'anu opisao ili ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, od njegove: Savršenosti, Uzvišenosti, Volje i Htijenja, Zabovoljstva i Srdžbe, Ljubavi i Mržnje, Vječnog života, Uzdizanja i Spuštanja, Njegova lica, Ruku i Nogu, Vida i sluha... i svih drugih osobina i to samo onako kako Njemu Savršenom dolikuje bez negiranja onoga što je Allah o sebi rekao ili čime Ga je Poslanik opisao niti po sopstvenom nahođenju prepravljana i iskrivljivanja toga, ali također bez poređenja Allahovih imena i osobina sa bilo kim(čim) od Allahovih stvorenja, kao i bez određivanja kakvoće tome, jer je to gajb. Dakle vjeruju u Allaha i Poslanika, također vjeruju Allahu i Poslaniku u svemu što su ih obavijestili, jer Allah sebe najbolje poznaje a zatim Njegov Poslaniik prenosi kako mu se objavljuje i nema niko pravo da im ne vjeruje ili da to iskrivljuje, kao sto je nužno znati da su to stvari gajba pa zbog toga značenje potvrđujemo a kakvoću i poređenje žestogo negiramo, vjerujući u riječi Allaha uzvišenog: ''On nije ničemu sličan i on sve čuje i sve vidi''
3.Vjeruju kao što su od Poslanika naučeni da samo Savršeni Gospodar svaki oblik ibadeta zaslužuje te da se samo On obožava i da je činjenje bilo kojeg oblika ibadeta nekom sem Allahu Širk kojeg Allah neće oprostiti onome ko umre na njemu i da to izvodi iz Islama.
4.Obožavaju Allaha onako kako su naučeni od Njegova poslanika Muhammeda, tj slijede samo Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem u praktikovanju islamskih propisa.
5.Moral i bonton im je ono čime ih je praktično podučio Allahov poslanik, čiji je moral bio Kur'an po svjedočenju majke vjernika Aiše, radijallahu anha.
Pa ko hoće istinu, pravi put i uputu, neka robuje samo Allahu slijedeći pri tome riječi i uputu Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, i to na način kako su vjerovali i primjenjivali Ashabi, radijallahu anhum, oni koji su dobili pečat i garanciju od Allaha i njegova poslanika da su na pravom putu, kao što je prethodno navedeno.
A ko želi nešto drugo,put slijeđenja prohtjeva i strast,put tuge jada i propasti, neka slijedi koga hoće i šta hoće,nek Allahova svojstva tumači, poredi ili iskrivljuje kako hoće, nek ibadet čini kome hoće, ali neka zna da neće dokle hoće i neka ima stalno na umu riječi Allaha Uzvišenog u suri en Nisa:
''Ko se bude suprotstavljao Poslaniku nakon što mu bude jasan pravi put, i bude slijedio put koji nije put vjernika( tj. ashaba jer je ajet prvo njima objavljen i biva mu ispravno značenje onako kako su oni razumjeli) , pustit ćemo mu da radi šta hoće, a zatim ćemo ga u dzehennemu pržiti, a užasno je to boravište.''
Allahu, učini nam istinu jasnom i pomozi nas da je slijedimo i da je branimo i za nju se borimo dok te ne sretnemo a i zabludu jasnom pa nas pomozi da je se klonimo i tvojom milosti spašeni budemo. Amin.